pišem što osjećam i mislim, možda volim

četvrtak, 15.05.2014.

Ti

Divan dan u Zagrebu, ja i ti zajedno. Dobila sam cvijet od tebe, predivan osmijeh na tvom licu bio je samo za mene i poljubac koji ću pamtiti jer je bio posljednji od tebe. Sve je to sada tamo u ladici moje prošlosti. Ja više nisam u Zagrebu, ti i ja više ne postojimo, cvijet odavno više ne znam koji je bio. Jedino što je ostalo si ti u mom srcu, bez obzira što je to srce organ u mom organizmu potrebno da mogu disati i ponekad biti broj u spisku dobrovoljnih davatelja krvi. Još bih te možda i mogla izbaciti iz tog istog srca, ali iz mozga ne mogu. Ne mogu te izbrisati iz svoje podsvijesti, koja se puni svakodnevno mislima svijesti o tebi. Voljela sam te. Pjesnici bi rekli cijelim svojim svjesnim i podsvjesnim bićem. Romantičari bi rekli ljubav koja se dogodi ili ne dogodi samo jednom u životu. Psihijatri ili psiholozi bi mi pokušali svojim pitanjima i pričama pomoći da se osvijestim i iziđem iz prošlosti sa tobom i da te ostavim tamo lijepo posloženog u ladicu.
Što bih ja rekla i napravila? Ništa, jer upravo to i radim. Ostavit ću te tu na sigurnom u mom srcu, a mozgu ću objasniti da pored tvoje ljubavi mogu imati kemiju s nekim drugim. Nekoga čiju ljubav neću dobiti jer je i ne trebam. Imati nekoga za ispuniti trenutke koje si oslobodio kad si me lišio svoje fizičke prisutnosti. Altruista u meni, kojeg bi svaki kršćanin trebao imati je nestao zajedno s tobom. Nema ga i zato neću lažnim altruizmom izricati još veće laže i poželjeti ti sreću s nekim drugim (iako znam da to jesi), jer ja to nisam……….

15.05.2014. u 00:04 • 12 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nisu to samo riječi, to je osjećaj i misao

Što bih poželjeti više mogla
tribute to dorothy of oz

otpustila sam noćas sve moje godine
i one u kojima me srna rodila
i one u kojima me otac napustio

sve moje godine
u kojima sam lobotomiju izvršila
i središte svoga srca
štiklom gnječila

godine
u kojima sam ljubav u navodnike obukla
i bila
i svetica
i grješnica

otpustila sam noćas sve moje godine
u kojima sam sebe crnim akvarelom
slikala
i glumu svojim izborom
nazivala

sve moje godine
na rashodovanje predane
usputnim protuhama

sve godine
praznih nabora haljine u kojima
sam nekad
kupine skupljala

i prečula
majčine molitve
opsjednuta
raspoređivanjem suza vlastitih po
dlanovima – košaricama
(ponedjeljkom)
jer
ustrebati bi mogle
(u petak opet)

sve
baš sve
moje godine

da bih izjutra ponovojavascript:%20void(0);
da dušo
ponovo
u crvenim cipelama
žutom cestom prošetala

nije li to
sasvim dovoljno
da te probudim
i u oči pogledam
moja
malena
dorothy of oz

Ana Maria: poklanjam ovu pjesmu mojoj t.f.-sis i mojem cy-braci - tek da ih podsjetim da ništa nije uzalud, da ih podsjetim (jer znaju oni to) - da ponajprije treba voljeti sebe, da bi mogli voljeti druge, da ponajprije treba oprostiti sebi, da bi mogli oprostiti drugima i da ponajprije treba probuditi dijete u sebi da bi se susreli s dorothy....ili s petrom panom braco, ako hoćeš:)
u prijevodu - da bi se susreli sa samima sobom:)
voli vas vaša sister:) (18.08.2014. 09:48)I



u dobroj namjeri - uvijek odgovorim

tianaf@net.hr

link, link .....i link

Kada sam rekla da!!!!!!

Datum i vrijeme kreiranja bloga:21.04.2014. (22:36)

JL&JC