![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
01.06.2013., subota
Optužena
|
Optužena Probudio sam se uz trzaj i osjećaj mučnine. Mirovao sam u krevetu, ne želeći se pomaknuti, uzalud se nadajući kako ću ponovo uroniti u spasonosni san. U kojemu se neću mahnito znojiti i u kojemu neću osjećati odvratan okus u ustima i oštru bol u stomaku koji se podizao. Prijeteći povraćanjem, znao sam. Odnedavno sam počeo povraćati svaki put sutradan ujutro poslije pijanke, a bogami, jučerašnja je pijanka bila velika i dugo je trajala. Nisam dugo mislio na jučerašnje uživanje, jer želudac mi se podigao, osjetio sam gorčinu kako mi se penje uz grudi i znao sam da više ni časa ne smijem oklijevati. Sunuo sam iz kreveta onako gol, ne mareći ni za što i jureći ludom brzinom prema toaletu, umalo oborivši Rozu, tako sam je snažno odgurnuo, koja mi se našla na putu u uskom hodniku. - Luđače jedan! - poviče Roza za mnom. - Opet ti je slabo! Nastavila je govoriti, ali je više nisam čuo. Poznavao sam njene monologe i nisam više obraćao pažnje na njih. Zaključao sam vrata kupaonice i otpočeo s povraćanjem nagnuvši se nad kadu. Obilno sam se znojio povraćajući i bojao se uspraviti, dohvatiti četkicu za zube i pastu i konačno se riješiti odvratnog okusa koji me pratio govoreći mi svojim smradom o nebrojenim popušenim cigaretama i mnogim ispijenim čašama. Malo sam se oporavio, počeo bolje osjećati, pa sam prao zube nagnuvši se nisko nad kadu i ujedno puštajući mlaz vode da mi ledenim prstima miluje zatiljak. Bol je u glavi popuštala, snaga mi se vraćala. Iskoristio sam to i ugazio u kadu i istuširao se. Pomoglo je, ali ne sasvim. Bilo mi je potrebno piće. Hitno! Iskoračio sam iz kade i počeo se čvrsto trljati i upravo mi u tom trenutku aktiviralo se sjećanje. U mislima sam vidio samog sebe kako se pijan vraćam kući, a u ruci čvrsto stežem umotanu bocu. Tako je! Kupio sam bocu u onoj maloj prodavaonici koja je otvorena čitave noći, bocu žestice. Nisam se točno mogao sjetiti koju sam žesticu kupio i to me ljutilo. A onda sam odlučio da to uopće nije važno, jedino je važno da sam je kupio, donio kući i negdje sakrio. Ali gdje? Onako gol, usprkos tuširanju sasvim slabo osvježen, vratio sam se u sobu i počeo oblačiti, dok mi je pogled sumanuto tutnjao sobom tražeći bocu. Nisam je vidio i to me počelo ljutiti. Pa mora da je ovdje! Moram je pronaći! Počeo sam pretraživati sobu od prozora, polagano se pomičući prema vratima i zavirujući u svaki mogući kutak u kojemu bi se mogla sakriti boca. Nije je bilo! Da nije ispod kreveta? Sagnuo sam se bolno i kleknuo, pa četveronoške puzeći zabio pogled ispod kreveta. - Ma što to radiš? - upita Roza: njene su se noge odjednom stvorile pored mog lica, a da je nisam ni čuo kad je ušla u sobu. - Jesi li još pijan? Odjednom mi je sinulo: ona, Roza ju je našla i sakrila! Roza je sakrila bocu! Učinila je to već jednom i sad je ponovo. Odjednom sam bio sasvim siguran u to. Učinila je to ponovo, mada mi je čvrsto obećala kako više nikad neće dirati moje piće. Pljusnuo sam je onog dalekog dana nekoliko puta i gledao je kako cmolji. Šmrcajući i moleći me da je prestanem tući, pokazala je na mjesto gdje je sakrila moju bocu. Ljutito osjećajući kako mi se čitavo tijelo trese, podrhtava, ustao sam i zakoračio prema Rozi. - Gdje je? - upitao sam prijeteći. - Što? - Gdje je boca? - Ne znam ja ni za kakvu ... Pljusnuo sam je i prekinuo joj lažljivu rečenicu. Uplašeno me je pogledala i zakoračila unazad, ali sam je ja pratio. - Ne laži! - prijeteći sam zarežao. - Gdje si sakrila bocu? - Nisam, kunem se! Raspalio sam je nadlanicom preko usta i obradovala me krv koja joj je potekla niz bradu. - Hoćeš li sad reći? - upitao sam, osjećajući kako svaka žilica, svaka pora mog tijela vapi za pićem. - Ne znam, nisam ja ... Pljusnuo sam je. Pa opet. I opet ... Noć se upravo spustila nad gradom kad sam se polako vraćao kući. Nije mi se žurilo. Kući će me dočekati uplakana i neraspoložena Roza izigravajući mučenicu. Pa sam hodao sve sporije, nastojeći dokučiti što li se dogodilo s bocom. Ali nije išlo. Čitav dan nisam ništa jeo, a popio sam nekoliko pića, tek toliko da mi smiri živce, umiri ruke i uzdrhtalu utrobu. Lutao sam gradom neraspoložen i pušeći neprestano i sad sam osjećao kako mi vršak jezika naprosto gori. Uopće nisam uživao u cigareti, ali sam svejedno palio jednu za drugom. Otključao sam vrata stana, vladao je mrak, samo je treperava svjetlost televizora dopirala iz dnevne sobe. - Ima li što za jesti? - upitao sam. Roza nije odgovorila. Sjedila je u fotelji, meni okrenuta leđima i lijepo sam vidio njena ukočena ramena koja su mi govorila o Rozinoj ljutitosti. - Nećeš odgovoriti? - upitao sam i odjednom mi je bilo svega dosta: Rozina su ramena bila ukočenija nego ikad. - Ma, jebi se, kujo prokleta! - iznervirano sam rekao. - Ionako ne znaš kuhati. Jebi se ti i tvoja večera! Čitav mi se golemi jutrošnji bijes odjednom vratio i pritiskao me. Brzim sam koracima odšetao do sobe, ušao i zaključao vrata: neka kučka spava na kauču! Vadeći još jednu cigaretu u neprekidnom današnjem nizu, prišao sam ormaru iza čijeg su stakla počivale nekad davno čitane knjige. I tada sam je ugledao. Bocu. Stajala je lukavo sakrivena iza knjiga i uopće je ne bih ni sad primijetio, da je nije odao odsjaj svjetlosti žarulje. Nacerio sam se zadovoljno. Polako sam odmaknuo knjige i izvukao bocu. Rum. Najbolje piće na svijetu. Dok sam otvarao bocu, odjednom sam se sjetio da sam Rozu nedužnu izmlatio. Nije ona uzela bocu. Bila je nedužna. Ta me je misao zabavljala i potegavši prvi gutljaj, prasnuo sam u razdragan smijeh. U svakom slučaju, dobila je što je zaslužila: da nije to učinila već jednom, ni jutros je ne bih okrivio. Sama je kriva. Smijuljeći se, otpijajući povremeno, odlučio sam ništa ne reći Rozi. Što manje zna, to bolje za mene. I neka ide u vražju mater ona i jelo koje je skuhala. Ukoliko ga je skuhala. Ako nije umjesto kuhanja čitav dan cmizdrila sažalijevajući samu sebe. Neka ide do vraga! Mir me zahvaćao toplim zagrljajem, dok sam palio još jednu cigaretu i pogledom milovao tek otvorenu bocu ruma. Copyright © 2012. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. |
- 21:06 - Budi (7) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||