![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
01.03.2013., petak
Svadljivci
|
Svadljivci "Volim te", ponavljao sam joj gotovo svakog jutra nakon noći provedene s njom. I zbilja sam to mislio. Ali je ona postajala sve nezadovoljnija samom našom tjelesnom intimnošću ( ali zadovoljena ) i neprestano zahtijevala sve više mene, mog vremena, čak je i moje misli željela kontrolirati. Naravno, prestao sam je voljeti. Od pohotne ženke koja je veselo vriskala dok bi je grabio za čvrsto dupe, pretvorila se u grintavu kučku. Svaki put, kad bi joj pipnuo dupe sapeto trapericama, krvotokom mi je zatreperila slika jednog drugog dupeta, ne toliko čvrstog, moglo bi se reći čak i napola mekog, ako me razumijete. Zaživjelo je sjećanje u meni na to nježno dupe. Ni velike količine alkohola kojeg sam sa uživanjem istresao u sebe, nije to sjećanje moglo isplahnuti. - Voliš li me? - upitala je i onog ranog jutra, još nije ni svanulo. - Volim. Znaš to. - Ne, ne znam. Ne pokazuješ mi to. - Ševim te, zar ne? - upitao sam grabeći bocu koja je stajala bljeskajući se u polutami sobe, bilo ih je još tri u redu, kupili smo ih prije nego li smo se uvukli u naše ljubavno-svađalačko gnijezdo. Nije uvijek bilo tako, ali sad je postalo u pravilu tako: prvo seks, pa zatim svađa! - Upravo tako - rekla je. - Ševiš me. Ne vodiš ljubav sa mnom. Ševiš me. Odjednom mi je bilo svega dosta. Ono malo sladostrašća što bi mi ga podarila izvijajući se oko mene i grizući mi vrat u nastupu zajedničkog slatkog ludila, nisu mogla prevagnuti na stranu oproštaja. Zamjerio sam joj primjedbu. I počeo je prezirati. Pa mrziti. - Upravo tako! - uzviknula je i kleknula onako gola u polutami sobe pored mojih koljena: sise su joj se zaljuljale i ja sam ih poželio ugristi, ne lagano ljubavnički ugristi, već zagristi snažno, baš kao u sočno pečeno meso sa kojeg se darežljivo cijedi sok. - Ševiš me! - Pa dolaziš zbog toga - odgovorio sam između dva gutljaja, dok mi je oporo crno vino grijalo grlo: iako sam sasvim dobro razumio što ona želi reći, pravio sam se lud. - Ne dolazim zbog toga! - vrisnula je i otela mi bocu iz ruku i zbog toga prosula malo slatke i dragocjene tekućine po našim golim i preznojenim tijelima. - Nego zbog čega dolaziš? - upitao sam odlučivši biti nemilosrdan, jer njeno me ponašanje i neprestano zanovijetanje primoravalo na to, dok sam rukom pokazivao na mrlje vina po vlažnim plahtama: - Gledaj što si učinila! - Jebi se, ti i vino! - vrisnula i skočila sa kauča na pod, bocu visoko podižući u zrak, iznad svoje glave. Mirno sam ostao ležati, radoznalo je promatrajući i paleći cigaretu sporim, što sam sporijim pokretima mogao: znao sam da će je to izludjeti, a upravo sam to i htio postići. - Više voliš vino od mene! - Vino nikad ne zanovijeta. - A ja zanovijetam? Odlučio sam da je dosta. Sasuti ću joj istinu u ljutito zažareno lice, pa neka se je ..., ne to više ne dolazi u obzir, neka se goni iz mog života! - Slušaj, kučko! - sasvim sam tiho rekao sjedajući i grabeći odbačene traperice sa parketa. - Što si umišljaš da mi predstavljaš? Ljubav mog života? Nemoj me nasmijavati! Takvih kao što si ti mogu imati koliko god hoću i kad god se sjetim. Zapanjeno me gledala i lijepo sam vidio, dok sam navlačio traperice na golo tijelo, kako joj se usne grče, a koljena podrhtavaju. Znao sam, svakog će časa prasnuti i početi vriskati i skakutati po sobi, a onda ... Ali nije bilo tako. Njene su se drhtave usnice odjednom spojile u tanku i bijelu i odlučnu crtu. Oči su joj divljački zasjale. Ruka, u kojoj je držala bocu sunula je prema meni i odjednom sam se našao na podu, a sve mi pred očima postalo crveno. Mora da je prošla barem minuta, prije nego li sa shvatio da je to crvenilo moja krv. I onda sam poludio. Ustao sam više snagom volje nego li snagom mišića, oteo joj bocu, nacerio se prema njoj, pa je bocom raspalio preko čela. Sjećam se, da sam se kikotao, poput nekog prokletog pedera se nasmijao, gledajući je kako sad ona pada na parket. Prezrivo i bez mržnje sam je gledao i povremeno potezao iz boce, čekajući da se osvijesti. Dok sam palio treću cigaretu, shvatio sam kako čekam uzalud. Prokleta lajava kuja nikad više neće ustati. Uopće nisam razmišljao što činim. Ispio sam vino, odložio bocu, zgrabio golu kučku ispod pazuha i odvukao je do balkona, pa je strmoglavio dole, na sivi i uprljani pločnik kojemu i pripada. U trenutku kad sam je ispustio iz čvrstog stiska i kad je počela padati, širom je otvorila oči. Prestravio sam se iznenađeno shvativši da je živa i dok je njeno golo tijelo padalo niz nekoliko katova, vrisnuo sam krikom protesta i iznenađenja. A onda, prije nego li će panduri stići, znao sam da će stići, brzo sam obrisao bocu, pa je dobro ispipao, tako da njoj ostanu samo moji otisci. Otvorio sam drugu bocu i otpio i zapalio, čekajući. Bio sam spreman. Copyright © 2013. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. |
- 07:06 - Budi (7) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||