![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
25.07.2011., ponedjeljak
Ribolov i neke druge stvari 4
|
Ribolov i neke druge stvari Probudio se usred noći, baš kao što se i pribojavao da će se dogoditi. Navikao spavati sam, Vilko se neugodno osjećao stisnut između dva tijela ležeći pod vedrim nebom na ubranom šiblju od kojeg su načinili postelju. Trenutak je mirno ležao i gledao visoko gore, u nebo posuto bezbrojnim zvijezdama i tražio poznata sazviježđa. Zbog nečeg je, a da ni sam nije znao zbog čega, silno volio sazviježđe Orion i uvijek mu je pogled lutao nebom dok ga ne bi uspio pronaći. Nije ga bilo i po tome je zaključio da je noć poodmakla. Ležeći sasvim mirno, jer pomakne li se, probuditi će susjednog spavača, oca, koji mu je ležao s lijeve, ili Markana, koji mu je ležao s desne strane. A to nije želio. Kad su se spremali na počinak, nakon ukusne i obilne riblje večere, koju je pripremio Markan, Vilko je molio za mjesto na kraju reda ljudskih tjelesa koja će se poslagati na neuobičajenoj postelji, ali nisu mu dozvolili. - Prevrćem se noću - navaljivao je. - Ne trudi se - rekao mu je otac. - Bolje je da nas budiš prevrtanjem, nego da ti se nešto dogodi. - Što mi se može dogoditi? Zar nismo sigurni? Zaštićeni ovim zidinama? - upitao je Vilko pokazujući na, od mnogih nekadašnjih gorućih vatri pocrnjele zidove. - Nikad se ne zna - odgovorio mu je stari. - Samo se ti okreći i prevrći koliko god želiš - rekao mu je Striko. - Nitko se neće žaliti. Ne brini zbog toga. - Jesi li siguran? - Siguran sam. Vilko je shvatio kako je to kraj razgovora i bilo mu je žao zbog toga. Vrtio se oko logorske vatre pomažući u pripremama za spavanje i nastojeći odlazak u krevet od šiblja što duže odgoditi. Ali nije mogao vječno odugovlačiti i u sebi je proklinjao žensku slabost, jer upravo su žene, Vilkova majka i Janica, prve se povukle u svoj ugao na kome im je bila pripremljena postelja, naravno, i njihova od šiblja, ali malo omekšana s dvije deke koje je u svom rancu nosio Blaž, a da nije ni znao za njih, a koje je u ranac potajno ugurao njegov otac, Markan. Sa sobom su povele i Seku, Vilkovu sestru i Vilko je u njenim očima pročitao želju za ostajanjem pored logorske vatre. Ni njoj se nije odlazilo u improvizirani krevet. Vilko se sjetio događaja od prije samo nekoliko sati, a koji je kao da je već lebdio silno udaljen u prošlosti, kad je Seka uzbuđeno uzviknula i trzajem trske izvukla iz mora svoju prvu upecanu ribu. - Imam je! Imam je! Imam je! - uzbuđeno je cijukala. Vilko se nasmijao njenom uzbuđenju i kako je bio najbliži njoj, prišao joj je, položivši prije toga svoj štap pažljivo na stijenu i uglavivši ga između procijepa, pa skinuo ribu s udice, bila je crne boje i migoljila se u njegovoj ruci protestirajući. Čitavo je to vrijeme Seka gledala u malu ribu očarano kao da je najveća tuna ulovljena ikad i Vilko se ugrizao za usne, zaustavivši nadiruće riječi zadirkivanja. - Sad si pravi ribolovac - rekao joj je i brzo se okrenuo prema svom štapu, okrećući leđa sestri, ne želeći da mu ona vidi veseli cerek na licu. Sama je večera bila priča za sebe. Vilku se činilo kako nikada ništa ukusnije nije jeo. Sjedili su oko vatre koja im je osvjetljavala lica, uživali u večeri i razgovarali o proteklim doživljajima, sve dok Markan nije odlučio da je dosta i da je vrijeme za krevet od šiblja. Ujutro će rano ustati i dok sunce još dobro ne zapeče, nastaviti s ribolovom. A kad zagrije, potražiti će primamljivu uvalu i kupati se u njoj, uživati i čekati četiri sata poslijepodne, kad će se zaputiti na dugačak put kući. Takav je bio plan, kojeg im je Markan uz logorsku vatru izložio i sa kojim su svi složili. Vatra je naglo zaplamsala i Vilko iznenađeno podigne glavu s šiblja. I uvjeri se da nije jedini koji je budan. Jerko, očev prijatelj, sjedio je pored vatre i hranio je suhim granjem koje su donijeli Vilko, Blaž i Šiljak i dokono pušio. Bio je lančani pušač i Vilko se nije mogao sjetiti da li ga je ikad vidio bez cigarete u ruci. - Ne možeš spavati? - šapne Jerko ulovivši mu pogled. - Ne mogu - isto tako tiho odgovori Vilko. - Dođi ovdje - pozove ga Jerko uz pokret ruke. Vilko klimne i što je pažljivije mogao podigne se u sjedeći položaj, zatim čučne, pa se oprezno izvuče između uspavanih tjelesa i izađe van zidina, na čistinu. Tu se pomokri, gledajući u zvjezdano nebo sretan što je živ, što je na ovom mjestu, što je muškarac i lovac. Osjećajući miris mora širio je nosnice pohlepno, poput ždrijepca, nastojeći upiti miris, nikad ga ne zaboraviti. A želja za morskim prostranstvima ga umalo natjerala u plač. Ići će, mora ići, ne može biti drugačije: mora oploviti sva mora svijeta. Jer bez mora ... Shvativši da je već predugo vani, trgnuvši se iz sanjarenja u kojeg bi često u posljednje vrijeme zapadao, duboko uzdahne i nastojeći upamtiti svaki detalj ove noćne ljepote, vrati se u napola osvijetljenu ruševinu i opreznim korakom približi vatri. Sjedne na obližnji kamen i dohvati lončić sa kavom, kojeg mu je pružio Jerko: njegova prva kava u životu. - Nema ništa drugo - rekao mu je Jerko. - Samo kava. - Nema veze - rekao je Vilko i otpio i umalo što nije ispljunuo crnu i toplu tekućinu neobičnog gadljivog okusa. - Nije dobra? - smijuljeći se bezglasno upita Jerko. - Može proći - odgovori Vilko ne gledajući ga. Jerkov se debeli trbuh zatrese od smijeha. Pruži ruku prema Vilku i Vilko iznenađeno shvati kako ga nudi cigaretom. Vilko se, naravno, već sreo s cigaretom i pušenjem, gotovo svakodnevno popušio bi dvije do tri cigarete, ali ga još nikad nije cigaretom ponudio odrasli čovjek. Da prihvati? Ili odbije? Možda je to zamka, možda će mu se nasmijati u lice i povući pruženu kutiju van njegovog domašaja? A možda će ujutro sve uz smijeh ispričati svima što se dogodilo? Ah, pa što onda, vraga mu! Bude li se bojao činiti neke stvari u svom životu, nikad ništa neće ni doživjeti. Neka ga Jerko "izda", baš ga briga. Ali neće zbog straha odbiti ponuđenu cigaretu! Vilko odjednom pruži ruku gledajući Jerka u oči. Jerko nije povukao ruku, već naprotiv, pruži i drugu sa već gorućim upaljačem. Vilko se nagne što je više mogao prema naprijed, osjećajući na lijevom obrazu toplinu vatre i pripali cigaretu. Sa uživanjem, nakon duge prisilne apstinencije, uvuče dim i osmjehne se Jerku. Jerko ništa ne reče, samo klimne s razumijevanjem. Sjedili su tiho, gotovo se ne pomičući, pušili, gledali u vatru. Vilko se prisjeti kako je davno, još dok je bio klinac, uvijek uzimao Jerkov upaljač i igrao se njime. Jednom ga je prilikom otac opomenuo blagim glasom: - Ne igraj se stalno s upaljačem. Nije tvoj. - Pusti - umiješao se Jerko. - Kad nas više ne bude, mali će se sjećati toga. I bio je u pravu. Vilko nije zaboravio. ( Mnogo godina kasnije, kad je Vilko bio mnogo stariji nego Jerko u onim danima ribolova, Vilko se sjećao toga razgovora koji se odigrao u Jerkovoj kuhinji i upaljača u svojim rukama. Neki trenutci iz života kao da nikad ne umiru, nikad ne nestaju. Uvijek su tu, u nama i sa nama putuju kroz vrijeme, postaju dio nas samih.) - Uskoro će svanuti - rekao je Jerko nakon duge šutnje. Vilko je podigao pogled i da, nebo je postajalo svjetlije boje, jutro se prikradalo i bilo mu je žao zbog toga. Noć koju će pamtiti, znao je to već tada, tog sasvim ranog jutra, dok je vatra plamsala, more u blizini šumjelo, a spavači se nemirno meškoljili predosjećajući jutro. I bilo mu je silno drago što nije među njima, među spavačima, što sjedi uz logorsku vatru sa Jerkom i čeka jutro, novi dan, nova uzbuđenja. Život je prelijep! ( nastaviti će se ... ) Copyright © 2011. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka |
- 14:06 - Budi (14) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||