![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
22.07.2011., petak
Ribolov i neke druge stvari
|
Ribolov i neke druge stvari Spretno koračajući niz strmo brdo, noseći u lijevoj ruci trskin štap, njegov ribolovni pribor, Vilko je veselo osluškivao potiše jadikovke žena. Žalile su se na vrućinu, na strmi pad brda, na znoj ... žalile su se na sve. A tek nepuni sat hodaju pod suncem koje polako putuje beskrajno plavim nebom bez ijednog oblačka prema zalasku. Vrućina je sad, činilo se, bila upravo nesnosna i žene, Vilkova majka i Janica, njena prijateljica, već su počele tražiti vodu. Vilko se zlurado podsmjehivao u sebi, već sad, unaprijed uživajući u povratku sa ove ribolovne avanture. Kad će se morati penjati uz ovo isto strmo brdo kojemu kao da nikad nema kraja. Uska kozja staza krivudala je brdom, jer zbog silne strmine nije mogla voditi pravo i to je put i mučenje na brdu činilo još dužim. Ispod njih, njihove skupine od sedam odraslih ljudi, pet muškaraca, dvije žene, tri dječaka i jedne djevojčice, Vilkove sestre, pucao je pogled na uvalu duboko usječenu u kopno. Iznad uvale uspijevali su trsovi, vinogradi su obrubili brda, a dole ispod njihovih nogu koje su gazile u ljetnoj prašini, vijugala je neasfaltirana cesta. Još nije nastupilo vrijeme njene modernizacije: bilo je to na početku 60-tih godina prošlog stoljeća. - Lakše s vodom - opominjao je žene zabrinutim glasom, Markan, vođa puta: on je ovim pute prešao bezbroj puta i noću i danju i znao je, da ih očekuje još nekoliko napornih kilometara. Znao je to i Vilko i bio je sretan zbog toga. Sa ujakom je već nekoliko puta lovio ribu i hobotnice u ovom kraju. Zbog dužine puta do mora, a bez motorizacije o kojoj onda nitko nije ni sanjao, ustajali bi već u dva sata iza ponoći i grabili bijelim putem obasjanim mjesečinom. Morali su tako činiti, ako su u zoru namjeravali stići do mora i početi ribolov. Vilko je uživao u tome, nije mu bilo teško ustati nakon samo nekoliko sati spavanja. Istog bi trena, kad bi mu ujak provirio u sobu, Vilko ustajao i počinjao se žurno oblačiti u mraku. Uvijek je to bilo ljeti, za vrijeme školskih raspusta i upravo to dugo i teško hodanje do mora, bio je vrhunac Vilkovog ljetovanja. Uživao je beskrajno u svakom trenutku ribolova. - Imamo još dobra dva sata hoda - opominjao je Markan žene, dok su se Vilko i njegovi prijatelji Blaž i Šiljak veselo i posprdno osmjehivali, ali dobro pazeći da im stariji ne primijete radost na licima. - Još toliko? - zakukala je Janica. Bila je debela i nenavikla na fizičke napore i najteže je podnosila hodanje po užarenom bijelom putu, pod užeglim suncem. - Opomenuli smo vas - umiješao se u razgovor Ilija, zvani Gromovnik, otac Šiljka. - Nismo vam krili da će put biti naporan. - Ajde, Janice - nježno ju je bodrio Jerko, njen suprug i prijatelj Vilkovog oca. - Pogledaj kako djeca to lagano izdržavaju. Na to su djeca, koja za sebe nisu mislila da su djeca, oborili glave i gledali u svoje nožne prste, a na licima im blistali osmjesi koje sad nisu više uspijevali prikriti. - Pogledaj Vilka kako grabi - rekao je tiho Gromovnik Vilkovom ocu. - Baš kao pravi muškarac. Kao da se ne misli zaustaviti. Vilko je Gromovnikove riječi sasvim jasno čuo, ali ničim nije odao da je čuo ijednu riječ: samo je nastavio još bodrije koračati ispod užarenog sunca koje mu je palilo potamnjela ramena. Mislio je o tome, kako je ovo prvi put da sa svojim starim odlazi u ribolov. Nikad prije nije bilo prilike, suviše su često bili razdvojeni. Pa i ovog je ljeta Vilko sa majkom i sestrom bio već mjesec dana kod djeda, kad im se otac pridružio. Vojnički je poziv tražio žrtve, shvatio je Vilko vrlo rano i nikako ga zbog toga nije volio. Poziv vojnika. I zauvijek mu se urezalo u dušu zaziranje od uniformi. Činilo mu se, da je oduvijek bez oca. Nikad nije bio pored njega kad mu je zbilja trebao, očajnički trebao, kako je mislio sasvim mladi Vilko. Prekomanda. Tako su to zvali. Otac je neprekidno bio u "prekomandi", a Vilko je željno očekivao njegove kratke posjete koje su suviše brzo završavale. Pa se evo, tako dogodilo i ovo, da po prvi put sa svojim starim ide u ribolov tek sad, kad je postao muškarac. Da je postao muškarac, Vilko nikom nije rekao. Baš nikome. I nije točno znao treba li uopće nekome reći, jer kako nekom drugom objasniti svoje zbrkane osjećaje koji divljaju u njemu, kad ih ni on sam ne razumije niti raspoznaje? Dogodilo se to nekoliko dana prije nego li im se otac pridružio. Bila je noć, pun je mjesec sjajio na plavičastom nebu, kad je Vilko nestrpljivo ustao, približio se prozoru i zagledao u vis, u neprekidno prostranstvo. Činilo mu se, kako je njegov nemir koji ga je iznenada obuzeo, velik koliko i nebo iznad njega. I isto tako tajanstven. Što mu se događa? Zašto je tako napet, nemiran, razdražljiv i iznad svega, zašto ne može spavati, kad je čitav dan proveo jureći brdima u društvu pasa i svaki mu mišić podrhtava od napregnutosti i plače za oporavkom? Tada je, sjedeći na krevetu, dok je pun mjesec osvjetljavao unutrašnjost njegove sobe, vođen nepogrešivim prirodnim nagonom posegnuo rukom i pomilovao samog sebe. Reakcija ga je vlastitog tijela, kojeg je mislio da poznaje savršeno dobro, zapanjila. I shvatio je: uopće ne poznaje svoje tijelo! Ushit koji je osjetio otjerao mu je svako drugo pitanje iz uzburkanog mora pitanja i samo ga jedna misao vodila: kamo to sve vodi i kako će završiti? Spustili su se niz brdo i stupili na cestu i sad je bilo lakše i Vilko je s osmijehom gledao kako se Janica i njegova majka raduju. Kao da je kraj puta. A ima još klipsati pod vrelim suncem. Prije nego li potraže ugodu u moru. Ugoda ... onu se noć zaprepastio osjetivši gotovo neizdržljivu ugodu i odmah je zatim zaspao tvrdim snom bez snova. Ali ne prije nego li što je očistio, uklonio svaki izdajnički trag koji je potekao iz njega. "Muškarac", mislio je radosno prije nego li će zaspati. "Muškarac", pomislio je odmah izjutra. "Postao sam muškarac", mislio je dok je koračao po bijeloj cesti napola osluškivao razgovor odraslih. Kad bi oni znali ... ( nastaviti će se ... ) Copyright © 2010. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. |
- 14:50 - Budi (10) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||