![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
23.07.2010., petak
Intervencija 9
|
Intervencija Devet Gradonačelnik nije mogao vjerovati u istinitost događanja, ali događaj jest bio stvaran, odvijao se upravo sad i čak što više, Gradonačelnik je bio jedan od aktera. - Kakve su to nebuloze? - upita po treći put vojnika koji mu se ispriječio na putu i ne pušta ga proći automobilom prema Vijećnici. - Naređenje, gospodine - monotono ponovi vojnik: bilo mu je silno dosadno, ništa se nije događalo i ovo je sad dobro došlo, pomoglo mu je preživjeti monotoniju straže. - Nitko nema pristup u ulicu u kojoj se nalazi monolit. - Ali ja sam Gradonačelnik i ured mi se nalazi u Vijećnici, a Vijećnica je upravo u ovoj ulici! - Gradonačelnik pruži ruku iz automobila i upre prstom u ulicu. - Razumiješ? - Razumijem. - Ali me svejedno nećeš propustiti? - Neću, gospodine - odgovori vojnik i osmjehne se. - General Jaki bi mi otkinuo glavu, kad bih to učinio. - Pozovi mi generala! - naredi Gradonačelnik i izađe iz kola. - Odmah! Sad! Reci mu da je pored tebe Gradonačelnik. Vojnik klimne i da znak drugom vojniku. Ovaj izvadi voki-toki i nešto reče. Pažljivo je slušao, a onda priđe Gradonačelniku i onom prvom vojniku. - General je dozvolio prolaz - reče gledajući u Gradonačelnika. - Ali bez automobila. Žao mi je, gospodine. Morati će te se prošetati. Gradonačelnik uzdahne, pa otvori vrata automobila i počne se izvlačiti, polako i mukotrpno. Smetao mu je poveći trbuh i Gradonačelnik po tko zna koji put pomisli kako mora već jednom otpočeti sa dijetom. - Kola će vas čekati na ovom istom mjestu, gospodine - reče mu vojnik. - Ne brinite za njih. - Ne brinem - reče Gradonačelnik: nije se ljutio, jer dečko je samo obavljao svoju dužnost. Prošavši pravu barikadu od bodljikave žice i praćen sumnjičavim pogledima vojnika oko nje, Gradonačelnik izbije na glavnu gradsku šetnicu i počne brzo koračati prema Vijećnici udaljenoj oko stotinu metara. Monolit je blistao u daljini pod prvim zrakama izlazećeg sunca. Na polovici te razdaljine ugleda visokog časnika i odmah shvati kako gleda u generala. Glavnog u ovoj operaciji, koju su započeli bez konzultacije sa njime, Gradonačelnikom ovog grada. I to ga je više žalostilo nego ljutilo. Trebali su pokazati malo više povjerenja prema njemu. Ali kad nisu, nije ni važno. - Gradonačelniče, oprostite na uznemiravanju - reče mu general Jaki - ali tako mora biti. - Baš i ne mora na ovaj način – ne odoli Gradonačelnik da ne prigovori ponašanju generalove male vojske. - Nažalost, ne vidim drugog načina - odreže general odbijajući dim: Gradonačelnik gadljivo otpuhne, a general Jaki upita pokazujući na cigaretu: - Smeta vam? Gradonačelnik samo klimne. General se nasmije i povuče još nekoliko požudnih dimova, brzo i duboko ih uvlačeći u pluća, pa opušak odbaci i zgnječi ga petom čizme. - Eto - reče. - Sa tim je gotovo. - Trebali ste me obavijestiti - sa tonom blagog predbacivanja reče Gradonačelnik. - Upali ste u grad i ponašate se kao da je ratno stanje. - Zar nije? - upita general Jaki podsmješljivo. - Naravno da nije! - zgrane se Gradonačelnik. - Pobogu, generale, o čemu vi to govorite? - Smirite se - naredi general. - Jeste li za kavu? Čeka nas naporan dan. A kava pomaže. - Jesam, hvala. - Donesi dvije kave - naredi general vojniku koji je stajao pored džipa i vojnik salutira i uputi se prema šatoru kojeg su podigli. - Nisam zaboravio na svoje pitanje - reče Gradonačelnik. - A vi? - Što znate o monolitu? - umjesto odgovora upita general Jaki vadeći slijedeću cigaretu u neprekidnom nizu. - Što bih mogao znati? - Odakle dolazi? - Kako to znati? - Tko ga je poslao? - Ma čujte, generale ... - Ne! - umalo što ne vikne general Jaki i uperi prstom u monolit udaljen oko pedeset metara. - Vi čujte! Pojavio se ni otkud. Odjednom se stvorio ovdje, tvrdite. - Tako je! -potvrdi Gradonačelnik. - Možda vi vjerujete u bajke - odreže general - a li ja ne vjerujem. Netko ga je postavio ovdje. Tko? Zašto? U koju svrhu? Što očekuju od njega? Djeluje? Ako djeluje, kako djeluje? Koliko će djelovati? Kakve će posljedice djelovanje monolita biti? Sve su to pitanja, a ima ih još, vjerujte mi, koja ostaju bez odgovora. Ne volim pitanja bez odgovora. Razumijete? Gradonačelnik klimne. Vojnik s kavom se vraćao prema njima, a osmjeh mu titrao na mršavom licu. U šatoru se i sam okrijepio vrućom i crnom tekućinom i osjećao se mnogo bolje. - Pa dobro - miroljubivo reče Gradonačelnik. - Ne vjerujete u bajke. Ne vjerujete monolitu, da tako rečem. Pa što onda mislite poduzeti? Ne možete ga dovijeka čuvati! Držati ga u okruženju i blokirati mi gradsku šetnicu. Građani će se pobuniti. Pomaknuti se ne može. Ili vi mislite da ga možete pomaknuti? - Mislim da možemo - reče general, a nadmoćan mu osmjeh zatitrao u kutu usta: zapalio je cigaretu i odbijao dim za dimom. - Kako? - Tenkom. - Kako??? - Tenkom - ponovi general i potapša uzrujanog Gradonačelnika. - Ne brinite ništa, samo će jedan tenk stići ovdje - general pogleda na sat - točno dva sata. - Mislim da niste normalni - uzrujano reče Gradonačelnik. - Kako to zamišljate? Tenk u strogom centru grada! Uništiti će ulicu. I što onda, ako vam ne uspije naum? Ako ni tenk ne može pomaknuti monolit? - Imamo tenk, je li tako? - sretno se osmjehujući reče general i srne malo vrele tekućine. - Ukoliko ga ne uspijemo pomaknuti, raznijeti ćemo prokleti monolit! Gradonačelnik zine i zaboravi zatvoriti usta. Kakvo jutro! Prvo se neobično rano probudio, pa shvatio da mu je grad prljav, umalo ubio onog jadnog zaljubljenog mladog muškarca i sad još ovaj luđak general koji kao da je iskočio iz nekog filma. Što se još može dogoditi? - Pa vi niste normalni - reče kad je šok prošao. - Pripazite na svoje riječi, Gradonačelniče - opomene ga general Jaki. - Ovaj vam put opraštam, ali ... Uzalud je Gradonačelnik čekao da general završi rečenicu. General ga je samo bijesno i zlobno gledao i puhao mu dim cigarete pravo u lice. I bilo je više nego očito, kako to čini namjerno, izazivački. - Mogu li sad u svoj ured? - kruto upita Gradonačelnik. - Možete. - Hoćete li pustiti i moje ljude kad počnu dolaziti? - Ovisi - neodređeno reče general. Gradonačelnik klimne. Nema smisla više raspravljati. Umornim korakom krene prema zgradi Vijećnice. U svom će uredu razmisliti. I odlučiti što i kako dalje. Ako se može dalje. (sutra nastavljamo ....) Copyright © 2010. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. |
- 16:10 - Budi (7) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||