14.02.2010., nedjelja

Bizarno

photo by james_so Bizarno Obojica su sasvim izgubili pojam o vremenu. Obojici je u ušima šumjelo, a ispred očiju pojavljivale se svjetleće točkice. Žmirkali su nastojeći ih odagnati, misleći kako se točkice pojavljuju zbog dima koji se kovitlao oko njih u sasvim zadimljenom lokalu, a čemu su i njih dvojica svesrdno doprinosila, paleći jednu cigaretu za drugom. - Ajmo još po jednu! - reče Franjo: plave su mu oči bljeskale dok je upitno žmirkao prema Mati. - Morao bih kući - reče Mate, ali mu glas nije bi čvrst, držanje još manje: blago se njihao pridržavajući se rukom za šank. - Neće kuća pobjeći! - uzvikne Franjo, pa doda glasno: - Gazda, daj još jednom isto. Barmen im natoči šutke i znatiželjno ih pogledavajući. Visoki i krupni muškarci koji se približavaju pedesetoj. I koji đavolski dobro mogu potegnuti! Evo, već puna četiri sata uporno stoje za šankom i truse konjake paleći cigaretu za cigaretom. Iz njihovog je glasnog razgovora zaključio kako su prijatelji iz djetinjstva koji su se sreli nakon dužeg vremena. I sad proslavljaju nenadani susret. - Često sam se pitao što je s tobom - reče Franjo preko ruba čaše. - Ne smijemo nikad više jedan drugog tako izgubiti iz vida. - Ne smijemo - potvrdi Mate. - Zamisli, da sam krenuo drugom ulicom, ne bi se ni sad vidjeli - reče Franjo čudeći se igri života. - Sasvim sam slučajno odlučio krenuti na ovu stranu. Prošli bi jedan pored drugog, a ne bi ni znali za to. - Ni ja ovdje ne zalazim mnogo - reče Mate. - U stvari, ne izlazim previše. - Naravski! - uzvikne Franjo i udari prijatelja po ramenu. - Uvijek si bio povučen. Ajmo još po jednu! - Ne mogu, Franjo, zbilja ne mogu - tiho zavapi Mate i baš ta tiha jadikovka malo otrijezni njegovog prijatelja. - Pijan? - upita Franjo. - Čini mi se - prizna Mate. - Muti mi se pred očima. Odjednom je počelo. - Ajde, nije ništa strašnog - dobaci Franjo. - Ni prvi ni zadnji put! Odbaciti ću te kući. - Ne! - uzvikne Mate i položi dlanove na Franjine grudi. - To nikako. Stanujem u blizini i malo kretanja na svježem zraku će mi prijati. - Svježi zrak? - upita Franjo ispijajući čašicu do dna. - Jesi li ti poludio? Vani je ciča zima. - Neka je - reče Mate ne predajući se. - Otrijezniti ću se bar malo. Ostaj mi zdravo! - Čekaj! - uzvikne Franjo. - Idem i ja. Stupivši na ulicu sasvim ledenu, dok je kroz noć divljala jaka bura, Franjo i Mate iznenađeno zastanu. - Isuse! - jekne Mate sasvim se uvukavši u svoju kratku zelenu vjetrovku i podigavši kapuljaču. - Rekao sam ti - progunđa Franjo zakopčavajući kaput i pognuvši glavu pod ledenim naletom. - Ajde, odbaciti ću te kući. - Neću! - odbije Mate ponovo, iako je poziv privlačno zvučao: izbjeći hodanje u ovakvoj noći, jedanaest se sati približavalo, bilo bi ugodno, ali želio je barem donekle trijezan vratiti se kući. - Tvrdoglav kao i uvijek - reče Franjo. - Pa dobro. Dogovorili smo se. Nemoj da sutra ne dođeš na sastanak. - Doći ću - obeća još jednom Mate. - Ne brini. I vozi pažljivo. Mnogo smo popili. - Ahhhhh ... - dopre do njega nesuvislo mrmljanje Franje. Bilo je teško nesigurnim koracima hodati pod svirepim naletima bure i Mate je počeo žaliti svoju tvrdoglavost: nije trebao odbiti ponudu prijatelja. Sad bi sjedio udobno zavaljen u Franjinom velikom i crnom i blistavom "Mercedesu", Franjinom ponosu. Grijanje bi bilo uključeno i ne bi smrzavao. Mišići bi mu se opustili, ne bi ih grčio do bola. Zašto je tvrdoglava budala? Ljutito odmahnuvši pijanom gestom, zatetura još više nego inače. Upravo u tom trenutku silan udar bure doslovno ga podigne sa ledenog asfalta i tresne uz rub pločnika. Mate osjeti silnu bol u desnom kuku i pokuša ustati, ali mu ispred očiju ponovo zaplešu vatreni krugovi, ovaj put zbog bola, i Mate klone glavom na pločnik, dok mu je tijelo ostalo ležati na cesti. - Evo, puhnite u ovo - čuje iz velike daljine glas Franjo i poslušno puše, iako ne shvaća zbog čega puše i zašto to zahtijevaju od njega. A onda ugleda malo dalje, svega desetak metara dalje, kako nečije tijelo nepomično leži. Kroz maglu od suza shvati kako gleda u zelenu vjetrovku sa kapuljačom i bol se počne podizati u njemu. - Prešao je preko njega - začuje policajca kako objašnjava nekome. - Čini se da je ovaj ležao na cesti. Tko zna što se dogodilo ... - Doznati ćemo - reče mlad i čvrst glas i Franjo podigne pogled i sudari se sa hladnim i ispitivačkim pogledom mladog muškarca koji se naginjao nad njega. Copyright © 2010. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

- 21:19 - Budi (31) - Iskren - #