
photo by Ben Goossens
Umorno osjećam zaborav
Koji u magli potištenosti nestaje
A nekada je crvene krikove vriskao
Umorno nastojim prisjetiti se
Plavetnila visokog neba i velike nade
Dok proljetna bujica hučala je radosno u nama
Umorno prihvaćam život tihi
Kroz daljinu vremena napeto osluškujući
Ne čujem galop uzbuđenja
Umorni vjetar njiše sive napuknute grane zaborava
Copyright © 2008. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
|