22.08.2007., srijeda

Strasti

photo by 25bmw2 Strasti - drugi nastavak 3. Deset je tek sati otkucalo, a Teodor je već satima na ulici. Vozika se gradom i traži, traži naručeni BMW Z4 M Coupé, iako ne zna što će učiniti kad ga nađe i ako ga nađe. Puši nervozno cigaretu za cigaretom, dok besciljno luta ulicama grada. Svaki put, kad bi mu se oglasio mobitel, zadrhtao bi. Ali nikad to nije bio poziv Paje i to ga je još više plašilo: ta zloslutna šutnja. Želudac mu se stisnuo, pa uopće ne osjeća glad, iako ništa nije pojeo ovog jutra. Posljednji mu je obrok bio sinoć oko šest i Teodor zna kako mora nešto pojesti. Sjeti se kako je rano jutros, još u noći, povraćao. Nije ni čudo što se osjeća slabim. Sruši li se s nogu zbog gladi, neće napraviti uslugu samom sebi. Mora jesti. Mora ostati snažan. Parkira se na prvom slobodnom prostoru koji je ugledao, pa se ogleda oko sebe, pokušavajući se orijentirati. Jedan se ogromni novootvoreni market nalazi u blizini i Teodor krupnim koracima pođe prema njemu. Kupiti će bilo što i to pojesti sjedeći u kolima. Prije nego nastavi potragu. Dok čeka u neizbježnom redu koji se mileći pomiče prema blagajni, sa kupljenom hranom u košarici Teodor se malo opusti. Okružen gomilom ljudi koji obavljaju svakodnevnu kupovinu, osjeća mir, to mu pruža izvjesno smirenje. Obični ljudi, na običnom mjestu. - Oprosti - reče mu jedan mladić, proguravši se pored Teodora, pa pljesne visokog mladića koji je stajao ispred Teodora, jedno mjesto bliže blagajni. - Neću ti ukrasti mjesto: samo da pozdravim ovog tipa. Visoki se mladić ispred Teodora na taj njemu poznati glas okrene i nasmiješi pridošlici. - Gle! - uzvikne. - Što ti radiš ovdje? - Isto bi ja mogao i tebe pitati, Davore, bitango jedna! - prijateljski odgovori mladić. - Misliš li da je neprimijećeno prošla tvoja noćašnja avantura. - Nemoj ... - tiho zamoli Davor. - Što nemoj? - nastavi mladić koji se gurao. - Kakva kolica, stari moj! I sad sam ih gledao deset minuta ispred zgrade. Jesu li njena? Od pilenca kojeg si doveo kući? - Njena su kola, jest - potvrdi Davor. - Pa odakle meni para za tako nešto, iako pristojno zarađujem. - Tatina maza, dobila dvosjedni BMW - reče mladić i zavidno zavrti glavom. - Kad nekog život miluje ... Na njihovo spominjanje automobila, dvosjednog BMW - a, Teodor se ukoči i počne pažljivo pratiti razgovor, nezainteresirano bludeći pogledom po kupcima koji su se kretali kroz veliku prostoriju, uspješno glumeći ravnodušnost. - Sretnik si ti, Davore - začuje Teodor kako govori. - Uživaš u životu. A sad te napuštam. Moram još ... Teodor grozničavo razmišlja, dok mladić ispred njega plaća račun na blagajni. Ne smije Davora, kome već zna i ime zahvaljujući glasnom Davorovom poznaniku, ni na tren izgubiti iz vida. Davor će ga odvesti do kolica koja su mu potrebna. - To je sve? - upita blagajnica, debela i jako narumenjena žena tridesetih godina. - To je sve! - potvrdi nervozno Teodor, prateći pogledom Davora, koji je sa velikom najlon vrećicom plave boje napušta market. Teodoru dođe da pljusne blagajnicu. Umjesto da se usredotoči na posao, blagajnica se okrenula svojoj kolegici, koja se na tren zaustavila pored nje, pa nešto šapuću i smijulje se, a Teodor čeka, dok Davor već korača ulicom. - Žuri mi se! - sikne ledeno Teodor. Blagajnica, uživljena u razgovor sa kolegicom, nervozno se trgne, zgrabi Teodorovu stoticu i uzvrati mu ostatak. Šumno dišući, jer zahvatilo ga silno uzbuđenje, Teodor sa papirnatim zamotuljkom u kojem se nalazi sendvič i jogurtom u ruci izjuri iz trgovine i uznemireno se ogleda na sve strane. Nema Davora! Pa gdje je mogao nestati? Tek je pošlo nekoliko sekundi i nije ... i tada ga ugleda! Davor je veselo koračao suprotnom stranom ulice, osmjehujući se nekim svojim prijatnim mislima. "Taj nije proveo sumornu noć, kao što sam je ja proveo", pomisli Teodor, gledajući to ozareno lice i prateći Davora, ali ostajući na svojoj, suprotnoj strani ulice: manja je šansa da će biti primijećen. I onda ga ugleda! Srebrni BMW Z4 M Coupé šepuri se između drugih, nekako se čini olinjalih kola. Jedva se suzdržavajući da ne priđe lijepom dvosjedu, čistom, urednom i blistavom na suncu, Teodor zastane i pogledom prati Davora. Primijeti kako Davor visoko podiže glavu, pa i Teodor podigne pogled i visoko gore ugleda djevojku nagnutu nad ogradom balkona, kako veselo maše. Vidje i Davorovo mahanje: otpozdravlja djevojci. Zatim vidje mladićeva leđa kako brzo ulaze u ulaz nebodera i nestaje mu iz vida. Čekati. Preostaje samo čekati. Dovesti će svoja kola bliže i čekati u vlastitim kolima, ne ispuštajući lijepi BMW iz vida. Oni gore će sad jesti, ima vremena najmanje pola sata, a to mu je više nego dovoljno da odšeta do svojih kola i vrati se sa njima ovdje, gdje će budno paziti. 4. Sati tiho protječu. Svjetlana i Davor uživaju u bliskosti koju zajednički otkrivaju i kojoj se potpuno predaju. Nikad im nije dosta izmjenjivanja nježnosti, a između vođenja ljubavi, miluju se dodirima i očima. Zrak je oko njih nabijen osjećajima: nešto se probudilo u njima, zaplamsalo i pretvorilo u ogromni plamen u kojem oboje sa uživanjem izgaraju. Dole, niz dubinu sedmog kata, sjedi u kolima Teodor i puši cigaretu, nervozno i automatski, ne razmišljajući. Sam je sebi zabranio misliti o bilo čemu. Jednostavno će čekati i u posljednji tren odlučiti što će i kako će to učiniti. Oteti će BMW. Ne zna ga ukrasti, nikada to nije radio, nikada ga to nije zanimalo. A mora ga ukrasti. Do sada još nikad ništa nije ukrao. Kako će to izvesti? Biti će najbolje, odluči Teodor, čekati širom otvorenih očiju i prepoznati priliku kad se pruži. A pružiti će se sigurno, uvjeren je u to. 5. Čitav dan u kolima. Sve je cigarete popušio, a puši mu se do ludila. Ako izađe iz kola po cigarete, a u međuvremenu ... ne smije ni pomisliti na to. Ali ne može više izdržati bez cigareta. Ne puši već dva sata, sedam se sati približava, ima vremena još samo tri sata i jednostavno mora izaći iz automobila, otrčati po cigarete i što prije se vratiti. Mora! Napetost je u njemu prevelika, a da bi je mogao uspješno izdržati bez utjehe koju mu pružaju cigarete. Odlučnim pokretom Teodor izađe iz kola, zaključa ih, pa brzim koracima krene u potragu za cigaretama. - Sad će sedam - reče Svjetlana. - Moram krenuti. Moram dočekati oca. - Ići ću sa tobom - ponudi se Davor ustajući iz toplog kreveta i jureći pod tuš. - Za minutu ću se istuširati i idem sa tobom. - A ja idem sa tobom pod tuš! - odgovori mu Svjetlana razdragano, pa i ona skoči iz kreveta i čas kasnije, grle se pod toplim i ugodnim mlazom vode, koji kao da tjera slatki umor iz njihovih mišića. Sa velikim zadovoljstvom i još većim olakšanjem, Teodor zapali cigaretu ispred kioska gdje ih je i kupio, ne mogavši više čekati ni trenutka, pa se uputi natrag, prema kolima. - Ostani kući - reče Svjetlana, gurajući maju u traperice. - Idem sama. Zbilja nema smisla da me pratiš, jer kad tata dođe kući, sigurno će zahtijevati da budem sa njim. I bio bi povrijeđen da ga napustim istu večer, kad se vratio sa puta. - Pa dobro - nevoljko pristane Davor. - Ako tako želiš ... - Nije da želim - meko odgovori ona. - Ali je tako najbolje. Ostani kući. Nazvati ću te istog trena kad mi se bude pružila prilika. - Nemoj me ostaviti predugo čekati - zamoli je Davor. - Neću, mili moj - reče ona i privije se uz njega. - A sad idem. Davor je otprati do vrata, otvori ih i još se jednom poljube. Ljubili su se čitavo vrijeme, dok su čekali na lift. Svjetlana uđe u smeđu veliku kutiju koja je razjapila usta čekajući je da uđe i počne se spuštati u dubinu, a Davor se vrati u stan: mahnuti će joj još jednom sa balkona. 6. Sa cigaretom u ruci, iz koje požudno vuče dimove, Teodor ne vjerujući vlastitim očima, ugleda malu, sasvim sitnu djevojku, koja bi mogla proći i kao djevojčica, kako kopa po torbici i očito izvlači automobilske ključeve, a sve to ispred njegovog BWM -a, a on je udaljen barem pedeset metara. Sreća u nesreći. Ali što sada? Dok on stigne do svojih kola ... Na svoj užas, Teodor gleda kako sitna djevojka otvara vrata BMW - a, podiže glavu i veselo maše. Teodor zna kome maše i ni ne trudi se podignuti pogled. U njemu je nešto eksplodiralo, odluka je donesena u trenutku, a da svjesno nije ni razmišljao o njoj. Ovo je trenutak koji je čekao čitav dan. Sad mora djelovati! Teodor potrči svom snagom, daleko odbacujući nepopušenu cigaretu. Juri prema djevojci koja sjeda za upravljač, vrata su niskih kola još uvijek širom otvorena. Teodor u divljem trku stiže, pa uopće ne razmišljajući, silovito grabi desnom šakom sitnu i krhku djevojku za kratku kosu i snažnim je trzajem, dok djevojka vrišti uplašeno, izbezumljeno, nastoji izbaciti iz kola. Stojeći nagnut na balkonu, Davor uzbuđeno urla i lamata rukama, bespomoćno gledajući kako onaj nasilnik dolje napada i udara biće do kojeg mu je stalo i na oči mu grunu suze nemoćnog bijesa. U jednom se trenutku suviše nagnuo, izgubio ravnotežu i vrišteći vriskom protesta sunovratio u dubinu. Teodor konačno uspije izbaciti sitnu djevojku iz njenih kola, čudeći se zašto gleda sa užasom u visinu, ne mogavši vidjeti Davora kako lamatajući bespomoćno pada u dubinu, u smrt. Čuje Davorov samrtni krik, ali ga krivo tumači. Djevojka to vidi i pad njenog ljubljenog u smrt zaustavlja njen otpor nasilnom kradljivcu automobila. Nije je briga za automobil, jedino što može vidjeti, je Davor, njen Davor koji pada u smrt. Dok ružan udarac odjekuje oko njih, kad se Davorovo tijelo sudari sa sivim i ravnodušnim gradskim betonom, Teodor, pali motor i uz škripu guma bježi ludom brzinom. Nije ni primijetio tragediju iza sebe, u ušima mu krv toliko udarala, da ništa osim toga ne može čuti, nije ga za ništa briga, osim da što prije nestane sa ovog mjesta. Kasnije, kad se prašina slegne, vratiti će se po svoja kola. Kad riješi Pajin dug. Kad ponovo bude slobodan. Copyright © 2007. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

- 00:05 - Budi (27) - Iskren - #