Majstorica mi uvalila štafetu i sad stavljam oglas na blog koji pažljivo pročitajte!
Joj, Majstorice, Majstorice ... ali idemo!
Zašto misko?
Nije mogla ispravno izgovoriti moje pravo ime, pa me sestra, dok smo bili baš sitni klinci, prozvala Mišo i taj mi nadimak ostao za sva vremena, pa se mnogi, koji me poznaju godinama, silno iznenade kad doznaju moje pravo ime.
A kad sam otvarao blog, zakoračivši tako u meni novi i sasvim nepoznati svijet i ni ne sanjajući da ću pokušati pisati, palo mi na um dodati slovo "k" nadimku, jer iskušavam novi medij, novo iskustvo, pa zašto ne bi bio i novi nadimak, a uz to i što sličniji starome. Malo početno slovo nadimka je tu, da me podsjeti kako sam zrnce pijeska i da nikada ne smijem previše dizati nos ... ali isto tako i ne odustajati od svojih uvjerenja, koji su mi važni i bez kojih ja ne bih bio ja.
Zašto osvrti?
Prvo: kad sam počeo sa pisanjem bloga, pripremao sam se za prvu operaciju stopala, pa sam se sa čežnjom osvrtao na dane kad sam trčao bez bolova po nekoliko desetina kilometara.
Drugo: u to me vrijeme još dirala i nervirala naša nemila realnost, pa sam prilično često osvrtao se na naš sivo-obojan ( za većinu ) svakidašnji život kratkim komentarima.
Očito je da sam morao blog nazvati "osvrti" i nikako drugačije, zar ne?
I konačno, štafetu predajem slijedećim blogericama:
1. horsy
2. teuta
3. dunja
4. mandarinica
|