Okrenut u ponor duše svoje gledam.
Vidim,
U bezdan crni padam.
Znam,
Životom svojim ne vladam.
Očajan,
Ničem se ne nadam.
Čemu trzanje, ima li smisla?
Pitanje je koje me tišti!
Besmisao mog života,
Do neba vrišti!
Noć i vrisak!
Ubod i rana!
Tama i bol!
Noćni san pun more tutnji,
Pored.
Darujući mir u patnji,
Života moga
Dvored.
Nema priče!
Copyright © 2006 by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Ali evo izvještaja o provedenom danu. Imenom bi se mogao nazvati lutanjem. Hodao sam mnogo i osjećam laganu bol u kvadricepsima, pogotovo dok hodam uz brdo! A Rijeka ima uzbrdica...Jesam li pretjerao? Tri sata hodanja? Bilo je hladno, bilo je ledeno, ali sunčano i uživao sam u svakom koraku. Prognoziraju prestanak bure, pa ću sutra sve ponoviti. Moram vratiti snagu u noge! Što prije to bolje!
I zato se ne ljutite što ne odgovaram odmah, jer sam jako malo na kompu! Ali ne prestajem pisati u glavi...već će nešto od toga ispasti!
|