Kako su ovo "osvrti", moram se osvrnuti na našu nedavnu prošlost! I to ne samo hrvatsku prošlost, već i cjelokupnog čovječanstva, ljudsku prošlost.
Prije deset godina našim je prostorima prohujala "Oluja" i na taj smo način zakoračili u novo doba. Još smo jednom nesuglasice rješavali oružjem. Moje su misli uz poginule i ne mogu, a da se ne prisjetim taoističke poslovice, koja kaže:
Onaj koji se raduje pobjedi,
Veseli se ubijanju!
Oprostite, ali se ja ne mogu veseliti ubijanju! I zato mislim na poginule! Danas bi svi trebali misliti na one koji su položili svoje živote za bolje sutra!
Iz pijeteta prema njima, danas neću politizirati!
Na sutrašnji dan, prije 60 godina sa praskom smo (a kako bi drugačije) i to gromoglasnim, kakvo čovječanstvo do tada nikad nije čulo, zakoračili u Novo, Atomsko doba!
Amerikanci su bacili bombu koja je u hipu odnijela 140 000 života! Tri dana kasnije bacili su drugu bombu i još je 70 000 života uništeno. Većinom civila!
Još je Heraklit prije 2 500 godina govorio: "Rat je otac svemu", misleći pri tom na kaos i bio je u pravu. Mi volimo destrukciju! Ono što mukotrpno godinama izgrađujemo, skloni smo u kratkom trenutku bezumlja radosno i slaveći uništiti. Već svi znamo (ili bi konačno trebali znati), da čovječanstvo može ići naprijed, samo i jedino uz potpunu sinergiju (usklađenu suradnju), a nikako putem kojim je krenulo, naoružavajući se do zuba (a pri tom klicati kako želi mir!), trošeći golema sredstva u utrci naoružavanja, umjesto da ta golema sredstva preusmjeri i na taj način što prije savlada preduboki jaz koji zjapi između razvijenih i nerazvijenih i ruglo je čitavog čovječanstva, svih ljudi, ponajviše njihovih vođa, koji i prečesto zloupotrebljavaju svoje položaje i moć!
Ipak na kraju nisam izdržao, je li? Ha, bože, što se može?
"Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".
|