![](("http://i404.photobucket.com/albums/pp130/Loricus2008/Njuskavac1-1.jpg)")
06.06.2005., ponedjeljak
|
Lori me danas iznenadila! Kad sam je pozvao na trčanje, puna volje se istog trena odazvala. Vani je jurnula takvom snagom, da sam mislio kako će mi srce puknuti! Istrčali smo 5 km u ludom ritmu i što je još važnije, veselom. Dao sam joj krasnu klopicu i sad zadovoljno laje na sve oko sebe! Nagradio je mesom! Zaslužila je: jučer se izležavala cijeli dan, a danas to popravila. OSVOJITI BRDO Uspon je bio dug čitavih 5400 m i počinjao je opakom uzbrdicom, asfaltiranom, da bi se nakon 800 m malo ublažila, nije više bila toliko strma, ali i dalje teška, zamorna. Sa završetkom asfaltirane ceste, prelazilo se na šumski put, strmiji nego sama cesta, ali imao je tu prednost da je bio u sjeni, šuma ga okruživala, hladovina vladala ljeti, a zimi visoki borovi umanjivali žestoku snagu bure. Bilo je prekrasno trčati to stazom, opuštajuće, često bi usamljeni trkač ili šetač ugledao vjevericu, a ni lisice nisu bile rijetkost. Na jednoj posebno opakoj nizbrdici, Robi se jednog ljetnog dana umalo zabio u jednu šumsku obitelj: jelena, srnu i njihovo lane. Jedan su se kratak, smrznuti trenutak u vječnosti vrućeg dana zapanjeno gledali, a onda je jelen frknuo, sunuo u zrak i nestao u okolnom žbunju, a za njim ženka i njeno mlado. To je bila svakodnevna Robijeva staza za treniranje i velika mu je želja bila pretrčati čitavu uzbrdicu, a da ni jednom ne mora stati i pohlepno grabiti zrak, koji bi mu obično nestao u podnožju posljednje 300-to metarske uzbrdice. Bile su tri dionice uzbrdice: prva je vodila cestom do streljane, na kojoj su često odjekivali pucnjevi i rem etili mir okolne šume. Druga je dionica vodila šumskom stazom do starog groblja i treća, posljednja, od starog groblja do vrha brda. Ta je bila najteža, jako i opasno strma, zahtijevala je od trkača svu vještinu: znala je biti skliska od kiša, bila je uska svega tridesetak centimetara i lako se padalo na njoj. Uz sami rub uske staze rasla su visoka stabla i u slučaju gubitka ravnoteže, lako se udaralo u njih. Volio je taj dio, posljednji napor, kad svaki mišić boli, podrhtava, a on zna da ga na vrhu brda očekuje oduševljenje uspjeha. Adrenalin skače, endorfini mu u mozgu luduju, a on uživa, uživa… Na vrhuncu brda je bila divna šljunčana staza duga oko kilometar, stvorena za treniranje i uživanje, sa nje je pucao prekrasan vidik: sa jedne su se strane protezala brda, a sa druge plavilo more i crnili otoci. Poznavao je svaki djelić pored kojeg je protrčao i volio svaki taj djelić. Bila je nedjelja, toplo, kraj ljeta, kad je Robi prikupio svu svoju snagu i svu svoju volju i zapeo uz prvu dionicu, odlučan u namjeri ovaj put uspjeti. Trčao je sa oko 70% snage, štedeći se za treću dionicu. Kad je stigao do streljane, ostavio asfalt i proklete automobile koji su ga ometali i tjerali na opreznost, pretrči preko ceste i odjednom se nađe u šumi, zelenilu, automobili i njihov smrad je nestao, a miris borovine zapahnuo mu pluća. Zahvalno je udisao ljekoviti zrak i malo povećao brzinu: znao je da to može sebi priuštiti, osjećao je to u kvadricepsima koji su morali podnijeti najteži teret osvajanja brda. Vijugao je stazom i bez nekih većih teškoća stigao do treće i posljednje, najteže dionice. Duboko je udahnuo, odlučno pogurio ramena, položaj bika u napadu, i jurnuo još brže po klizavom terenu. Osjećao je bol u grudima, ali i ushit, smiješio se sa grčem na licu: cilj se približavao i znao je da je pobjednik. Posljednjih je 150 m naprosto preletio i stupivši na proplanak zaplesao ples radosti: podigao je ruke u zrak, kao da želi obuhvatiti čitavo nebo, zabacio glavu i vrisnuo prema nebu: - Nikad neću umrijeti!!! Okrenuvši se oko sebe, iznenađen shvati da nije sam: još se netko nalazio tu, pored njega, ni pet metara udaljeni, zavaljeni u zelenilu dvoje je mladih vodilo ljubav, bili su potpuno goli i zabezeknuto su i ukočeno buljili u njega; tijela im se presijavala od znoja koje je palilo večernje sunce. - Ufffffffffffffff - prostenjao je Robi, naglo se okrenuo i stuštio niz stazu velikom brzinom. Sredivši misli nakon kratke panike, počeo se smijati, trčao je i smijao se, smijao...Nije se mogao prestati smijati: mislio je kako je stekao najpoželjnije svjedoke u svom osvajanju brda. On je nakon napornog treniranja osvojio brdo, a onaj je mladić osvojio djevojku: obojica mogu biti zadovoljni, svatko na svoj način. Započeli su nedjeljno jutro na najbolji mogući način: slaveći ljudsko tijelo! "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora". |
- 13:47 - Budi (3) - Iskren - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga:
Priče iz života o životu...  photo gallery A R H I V A 2005 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2006 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2007 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2008 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2009 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2010 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2011 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2012 1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12 2013 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2014 1 2 3 4 5 6 9 10 2015 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 2016 1 3 4 5 - 7 8 9 10 11 2017 1 4 7 8 10 12 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||