22.06.2005., srijeda

SVE čitaielje pozdravljaju jako stare, sigurno preko 70 godina kornjače. Vidite ih pri doručku 22.08.05. srijeda u 9 sati! Evo i priče: KARANTENA Promicao je već i 21-vi dan i svi su već bili na rubu živaca, iskrica bi kresnula za čas, plamen se razbuktao za trenutak. Karantena je trajala već 21-vi dan, svi su se osjećali umorno , iscrpljeno i nadasve napeto, a vrućina je tu mnogo doprinosila napetosti i besmislenim čarkama koje su ponekad prelazile u ozbiljne svađe. Brod je bacio sidro ispred luke, prepustio se čekanju i to je bilo ono najgore! Vrijeme je sporo klizilo, vrućina pritiskala, a noću, kad bi se nebo zatamnilo i zvijezde, bezbroj krupnih zvijezda zatreperilo, bilo je najgore. Bili su dovoljno blizu obali da čuju zvukove koji su dopirali do njih, prigušeni, većinom, ali bilo je i vrlo glasnog smijeha, obično pijanog i ponekog stravičnog urlika! Pravi zvukovi za pravu luku! Bila je to Iranska luka, u srcu stare Perzije, bilo je ljeto, mjesecima se živa nije spuštala ispod 40, a danju je bilo još i gore, ako je to uopće bilo moguće. Paluba se užarila, i ako ste je prelazili u "japankama", uobičajena obuća kad niste u službi, dok bi prešli željeznu palubu, one bi se stanjile na svega nekoliko milimetara: naprosto su se lijepile za vruće željezo. Pivo se pilo potocima, koje je prijetilo da se pretvori u rijeku. Svi su pušili mnogo i pili mnogo, jeli malo i još manje spavali! Razdražljivost je rasla kao i vrućina: sve je više bujala do večeri, a zatim se sa blagim padom temperature, hladili živci i opet ste mogli pozdraviti prijatelja bez straha da će vam on opsovati majku! Navečer se pecalo: nagrnuli bi na krmu njih desetak i bacalo udice sa krvavim mamcima, a ribe su grizle ko lude! Nisi morao biti vješt ribolovac, morao si biti samo brz. Tek što bi udica potonula u prljavožuto-zeleno more, već bi je jedna od mahnitih krupnih riba progutala i morali ste vući plijen na palubu, što i nije bilo baš lako. pojedini su primjerci bili poprilično veliki, teški, a dok su bili u svom elementu žestoko su se borili, pa nije bila rijetkost da nekome prokrvare ruke. Trenuci opuštanja! Napetost je bila zaboravljena, a smijeh i uzbuđenje ribolova raslo proporcionalno sa ispijenim pivama. Zvukovi grada koji se zabavlja u noći dopirali su do ribolovaca i oni su na trenutak podizali pogled prema svjetlima grada, sa čežnjom u očima, da bi odmah zatim ponovo obratili pažnju na ulov koji se koprcao na udici. Ženski smijeh u noći bio je posebni doživljaj! Svi su ga napeto i sa čežnjom osluškivali, a kad bi se izgubio u noćnoj buci i vrelini, padali su svakojaki komentari, jedan luđi od drugog, čuli se uzdasi, priče o ludim provodima, a zrak je titrao od probuđene muškosti. I kad su mislili da će svi poludjeti međusobno se pobiti za vrijeme jedne grozomorne pijanke, dođe naređenje za ulazak u luku. Nestade napetosti, kao da ju je neka silno velika ruka pomela u stranu, nastupi uzbuđenje, uzbuđenje novoga, jer svi su voljeli to novo, drugačije i zbog toga su i postali pomorci. "Copyright © 2005. Nearh2001 - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".

- 16:24 - Budi (4) - Iskren - #