13.06.2005., ponedjeljak

Danas nema sportskih aktivnosti, čekam sutrašnji dan kad odlazim u bolnicu slikati stopalo i dogovoriti termin operacije. Miran sam, odluku sam donio odavno: želi trčati bez bolova i što je najvažnije bez straha! Ovako neprekidno osluškujem reakcije tijela i zadovoljstvo aktivnosti se zbog toga umanjuje. U glavi, naravno, već radim planove treninga. Sanjin mi kaže da nema ništa od treniranja bar godinu dana, ali mu pripremam iznenađenje! Tri mjeseca nakon operacija ću početi sa laganim trčkaranjima, po ravnom i mekom terenu, a kasnije.... Moram priznati da sanjam o maratonu, jako bih volio u ovom mileniju istrčati ga, bez obzira na vrijeme koje bi mi bilo potrebno za to. Sjećam se, kako su nekad, poslije onog udara motora u mene, govorili kako nikad više neću trčati! Prevarili su se, prevariti će se i sada! Tvrdoglava sam ja stara konjina koja se ne predaje tako lako i trči u susret smrti sa osmjehom na licu, a ne sa grčem straha!

- 16:35 - Budi (4) - Iskren - #