|
[subota]
tribute - U2, stereo, odlično. jeger kola 23kn, nismo se napile. 
dva dana, a padam s nogu od umora. to i ne bi bilo loše da te iste dane ne provodim uglavnom sjedeći.
nitko nije svjestan prirodne ljudske težnje ka stvaranju kolotečine kroz koju se samo treba provlačiti dok je ne vidi svojim očima na vlastitom primjeru.
kada navečer (ili ujutro?) legnem u krevet, više si ne mogu predočiti događaje, vidim samo slike koje kronološki uspijem poredati samo zahvaljujući ostacima zdravog razuma.
i opet isti hodnici koji uvijek djeluju hladno i sterilno, ma koliko žute boje bilo potrošeno u nastojanju da ih se oživi.
zadnja klupa i spoznaja da si i nakon deset godina školovanja u stanju doći u školu bez olovke.
no u torbi imaš šiljilo.
ponovno svakodnevno tri puta ugasiti budilicu, onda vika, mokra kosa i ajme-da-me-lola-vidi misli.
ali opet, nakon četiri sata sna možeš slušati the clash i nema šanse da ćeš zaspati. korisno, ako moraš gledati u zamagljeno staklo, dok ti misli lutaju natrag prema krevetu.
mrzim škripanje tehničke olovke po papiru.
mrzim crtati sinusoide.
ali volim nes pod velikim odmorom i slušanje nečijih prohtjeva koji uključuju kupovinu disko kugle.
korzo, kiša pada, a ja hodam sa zatvorenim kišobranom u ruci i pokušavam pogoditi koliko ljudi misli da sam kreten.
kave se oduže pa kasnim na bus i onda ponovno kasnim u autoškolu, ispričavam se i trudim se izgledati kao osoba kojoj je lijevi žmigavac trenutno najveći prioritet u životu.
instruktor: držite obje ruke na upravljaču i pogledajte natrag.
dečko: a... ako mi je ispitivač ženska osoba, zgodna, jel mogu onda ja držati... znate, jednu ruku na upravljaču, a drugu na njenom sjedalu?
instruktor: možeš.
dečko: *ozareno* šta da?
instruktor: da.
dečko: a ovaj... ako sam ja sâm u autu, jel mogu onda držati jednu ruku na upravljaču, a drugu dolje?
instruktor: misliš, na mjenaču?
dečko: ne.
dođem doma, stavim glavu na tipkovnicu i slušam where is my mind dok ne poludim.
|