utorak, 10.01.2006.

4 dana nerada- večer prije

Obožavam kada je petak neradan dan, a još više kada se niti u ponedjeljak ne moram pojaviti na poslu.
I tako sam bila od četvrtka vesela. Nakon posla sam se igrala s dječicom i odlučila da ću nekako izvesti da rano zaspu, pa da imam večer za sebe- za rašpanje noktiju, pranje kose, možda i za eliminaciju dlaka s nogu, već su krenule viriti kroz čarape.
Malu je rano ulovio umor i pitam ja malog da li bi išao s nas dvije na spavanje ili će spavati u svom krevetu. Uh, htio je s nama, super, za pol sata će oboje biti u carstvu snova.
I još nije bilo ni 8 sati, a nas troje već u krevetu, čavrljamo (ok, mala još ne čavrlja, ali se glasa), premještamo se, škakljamo se... i za desetak minuta su se klinci smirili, krenuli dublje disati....
Čujem ja, otvaraju se vrata stana, čuje i mala i hitro se digne u sjedeći položaj, hitim si ju u zagrljaj i ona pristane na ponovno ležanje. I čujem korake od oca svoje djece, onak, trudi se da ga ne čujemo, pa ga onda čujemo još glasnije, naviruje se u sobu i veli Bok! I uto se klinci trgnu iz predspavanjskog raspoloženja, mala diže rukice da ju tata digne, mali veli da je i žedan i gladan....
I cijeli moj trud padne u vodu, krenuli svi s jelom i pićem, a ja hop na kauč u dnevnu sobu i malo sam gledala Milijunaša dok se situacija nije stišala. I opet s klincima u krevet, i opet čavrljanje, namještavanje, grljenje.... I zaspali su....
Tako je počeo moj duuugački vikend.

- 13:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>