JEDNOG DANA
slika: Mirjana Pejak @Peki
Kojim imenom tugu da nazovem,
jednoga dana kad zauvijek odeš?
Kako voljeti zvijezde i mjesec,
zraku sunca i jutarnju rosu,
jednoga dana kad zauvijek odeš?
Kome ću reći,
dobro jutro ljubavi...
laku noć snu...
dobro mi došao i ostao...?
Jednog dana kad zauvijek odeš
uz koga čekati proljeće i pupanje naše trešnje,
prepoznati povjetarac ljetnih vrućina
kad bez tebe ne znam ni od kuda dolazi,
klupu u parku prekrivenu jesenjim lišćem,
kako prepoznati
prve pahulje što dotaknu mi lice,
jednog dana kad zauvijek odeš?
O čemu ću razmišljati
kad sve postane tuga,
a jutro ode cestom u daljinu,
noć potone u dubinu jezera,
jednog dana kad zauvijek odeš
i na pola puta me ostaviš...?
Hoću li smjeti voljeti tugu...
utješiti srce...?
... jednog dana, kad zauvijek odeš...
Mirjana Pejak (Prow. Quantum. Xm)(Xir)
OTKLJUČANE NADE
slika: Mirjana Pejak @Peki
... pronašla sam u staroj ladici
izrađenu kutiju od mahagonija
na kojoj piše „utjeha“...
... otvara se suzom umjesto ključem.
I tako svaki dan, kada te nema,
otvorim je,
prozborim s njom riječ, dvije,
zatvorim i pospremim...
To je sve,
sve što je ostalo u sobi
s odjekom crkvenog zvona,
skrivenim drhtajima u posljednjoj noći.
Da, to je sve...
... probuđena jutra kroz prozor su zauvijek otišla
ne mahnuvši rukom...
Bez pozdrava.
Ne smeta meni što i ovaj dan
kiša sa lica pada,
samo te tražim u kapima
otključanih nada...
Mirjana Pejak Peki (Prow.Quantum.xm)(xir)
