Kojim imenom tugu da nazovem,
jednoga dana kad zauvijek odeš?
Kako voljeti zvijezde i mjesec,
zraku sunca i jutarnju rosu,
jednoga dana kad zauvijek odeš?
Kome ću reći,
dobro jutro ljubavi...
laku noć snu...
dobro mi došao i ostao...?
Jednog dana kad zauvijek odeš
uz koga čekati proljeće i pupanje naše trešnje,
prepoznati povjetarac ljetnih vrućina
kad bez tebe ne znam ni od kuda dolazi,
klupu u parku prekrivenu jesenjim lišćem,
kako prepoznati
prve pahulje što dotaknu mi lice,
jednog dana kad zauvijek odeš?
O čemu ću razmišljati
kad sve postane tuga,
a jutro ode cestom u daljinu,
noć potone u dubinu jezera,
jednog dana kad zauvijek odeš
i na pola puta me ostaviš...?