Gledala sam bistru vodu u promrzlim dlanovima...
Bilo je hladno, bila je Zima...
Dlanovi čistaća ulica s ucrtanim godovima
ne odrezanog stabla, već stoljetnih šuma.
Gledala sam oči čovjeka koji ne poznaje snove
smiješio se, ispružio ruke,
a ja sam ispila bistru vodu iz promrzlih dlanova.
Bilo je hladno, bila je Zima...
Svaki dan mu zahvalim, pozdravim
kad ga sretnem na ulazu u grad...
„- Navrati ponekad, do česme, nisam ti rekao,
djeca su dobro, a najmlađe se u školu sprema...
i vjeruj, vrijedila je ona „tvoja“...
Nismo više ispod trijema,
toplo je u sobi
i pas sa ulice
kojeg dovedoh radi djece
u kutu sobe drijema“, reče mi jutros.
Nije vidio da plačem
nisam to ni htjela...
Bilo je hladno, Zima bijela...
Htjela sam mu reći
nije od mene poletjelo ispunjenje želja
Ima toplih duša koje godove života broje
prije, nego voda poteče...
Bilo je hladno, bila je Zima...

autorica: Mirjana Pejak Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)