XX. - "Zrna slova moje majke"
slika: digital artist
...bdijem nad šapatima ove noći
uzdasima bliske vreline
u vijugavim putanjama koje slijedim
da bih ugledala na kraju čežnje
razdvajanje ponoćnog svjetla
dok ga lahor razbacuje
i pretvara u najsjajnije čestice zanesenosti
na slikama što ljube
svoje sjene hladnih zidova...
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 890826.
ISBN 978-953-6582-17-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku, niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
LXII. - "Zrna slova moje majke"
slika: digital artist
...ogledalo mi govori
kako godine donose bore na lice
očima se mijenja boja
ruke izgube snagu
snage još imam
odgovaram sebi
skidam masku s lica
da ugledam
ostavljene želje
izgubljene sreće
a dotičem spoznaju
jesam li uopće postojala...
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 890826.
ISBN 978-953-6582-17-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku, niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
IZ GODINE U GODINU - XIII. recital ljubavne poezije Željka Boc
Mirisom što ga raznosi vjetar
ljubeći cvijet orhideje
toplinom razasute duge
na plavetnilu neba
poslije zlatne kiše
rosom na usnama
suzama mjeseca
za izgubljenim zvijezdama.
Jutrom u toploj postelji
prekrivenoj lakoćom perine
buđenjem srca
snovima do jutra
kasnim večerima
rodnim zvjezdanim nebom.
Proljećem kad mlade lastavice
donose glas da su te vidjele
zrelim ljetima u klasu pšenice
što ti dušu hrane.
Jesenima u vjenčanici mladenke
zimama u pahuljama bijelim
kad dotaknu mi srce...
Tako te volim
iz godine u godinu
dok živim bez tebe.
Mirjana Pejak Peki
ČOVJEK
Kako je umro? - pitali su svi.
A ja pitam, nedostaje li?
Obraćate li pažnju na sjenu pored vas
prazno mjesto u dvorani
u kojoj nikoga nema
osim silueta osmjeha
praznih flaša
i tarife postotka života
vraćanja kamata na kamate
poreza za siromašne i bijedne?
Zapravo porez na porez života.
Kako je živio? - nitko ne pita.
Bio je nasljednik nepokretne imovine
zaraslih šuma
koje to nikada nisu bile
neoranih njiva gdje vrbe snivaju
snova..
snova u brazdama
bez sjemena.
Kako je živio, nitko nije pitao.
Pohvalimo ga, posthumno!
Dajmo jedan bod za njegov lik
kako bi ga pamtili.
Pohabane cipele, pola boda vrijede
ruke koje je vješto sakrivao
da se ne vide rane
njih zaboravite
ne spominjite na listu papira
jer ne bi mu bilo drago.
Nije kriv
što topla voda iz slavine nije potekla
zbog neplaćenih računa
a imao je volju da lice umije
i sa sebe mulj ispere
iako nije bilo potrebno
jer disao je isti zrak kao i MI.
Volio je, previše volio
zoru ranu, koturaljke dana
svoje nasljednike
iako je znao
da su razapeti zbog duga.
Nitko više ne spominje njegovo ime
a prezime još i manje.
Na uglu jedne ulice
umjesto naziva iste
osmrtnica na kojoj piše
Počivao u miru!
Mirjana Pejak Peki
(Prow.Quantum.Xm) (xir)
XXXII. - "Zrna slova moje majke"
slika: digital artist
...u zamci mi je srce zarobljeno
tražim izgubljeno vrijeme
kako bih barem dušu oslobodila
da usrećim tebe
i potiskujem misli na udarce i bol
što ih je život pretrpio
oslobođena nemira
ostajem zauvijek
u zamci zarobljena...
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 890826.
ISBN 978-953-6582-17-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku, niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
IVANOVA PISMA
3. ZBORNIK DOMOLJUBNE POEZIJE "PJESMOM PROTIV ZABORAVA" 2015
i moje djelo IVANOVA PISMA
u prilogu Zbornika je moj intervju za emisiju "Život piše priče"
3. osvojeno mjesto za najljepšu neobjavljenu domoljubnu pjesmu na Festivalu
„Pjesmom protiv zaborava“ 2015. – VUKOVAR
Udruga „Braniteljica Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije“
Prije nego zaplačem, ispričat ću vam...
Pisao je Ivan pismo u posljednjem danu života
gledajući nebo kako miluje srca junaka
Molio je noseći barjak u rukama
molio i izgovarao riječi stare djedove pjesme...
Kad utihnu zvona na starome zvoniku
upali mati svijeću svome vojniku
kada svijeća dogori, a vosak se sa suzom stopi
otvori prozor na staroj kući
upri pogled ka mladom mjesecu
tiho, moje ime zovi.
Pisao je Ivan o hrabrosti ratnika
spomenuo kolijevku i maleno zvono
u grudima je nosio majčino srce,
a na staroj uri na njegovoj ruci
stalo je vrijeme u jecaju bure.
Pisao je Ivan o mjestu gdje kraj života sniva
na proplanku,
između zrake sunca i bijelog oblaka,
ali nikada nije pismo dovršio...
Poslije dvadeset godina
vrijeme prolazi kroz stvarnost
istina živi u grudima svih ratnika
al' umjesto riječi za hrabrost
kiša urezuje suze u kamenu,
jutarnja rosa oplakuje
Ivanov grob na proplanku.
Godinama je na proplanak dolazila starica
priuštila je sebi suze u dlanovima
govorila je da nikoga ne mrzi za zlo
već neka bude volja od Boga.
Posljednji puta je viđena na proplanku
izgubila je svijest i zauvijek u san utonula
od tuge, na grobu, jedinog Ivana.
Prošle su dvadeset i dvije godine
na proplanku zlatokosa djevojka
moli, suzama crnicu cjeliva
ne sjeća se ničega osim dvije suze
što ih je u nasljedstvo dobila od oca Ivana.
Kad utihnu zvona na starome zvoniku
upali kćeri svijeću starome vojniku
kada svijeća dogori, a vosak se sa suzom stopi
otvori prozor na staroj kući
upri pogled ka mladom mjesecu
tiho, moje ime zovi.
Večeras se čuje zvono sa zvonika
Hrvatska na počinak ide
a u grobu, na staroj uri
kazaljka se kreće.
AUTORICA: Mirjana Pejak Peki
NIT SVJETLOSTI
slika: digital artist
Pratim nit svjetlosti spuštenih ruku
okružena valovima nepoznatih zvukova.
Vlastiti korak ne prepoznajem...
Kamo li me vodi?
Odijevam halju prošlosti
prije nego sumrak pokuca na vrata.
Sakrivam razderanu kožu
dok rane ne zacijele.
Pogrbljenih ramena
osakaćenih jutrom
cijedim suze niz oluk života...
Okrenem se
kako bih vidjela,
prati li itko
moje tragove...
Ubija me zvuk
pogled mi pretvara u bol
a ja
bez razmišljanja
jeftino pružam ruke
i poklanjam molitvu za sutra...
Poslušna...
pratim nit svjetlosti...
okružena...
a ne znam čime...
autorica: Mirjana Pejak Peki
(prow.Quantum.Xm) (xir)
XXXXIV. - "Zrna slova moje majke"
slika: digital artist
...razbacao mi vjetar misli
ljubav i srce razbio o stijene
lomio kosti moga križa
a ja
ja sam ipak
bila sretna
sačuvala sam dušu
u zavjetrini da sniva
rušilo se kamenje
zdrobilo mi srce
i prste kojima pišem
a ja
ja sam ipak bila sretna
sačuvala sam ljubav
pod korijenjem
da miruje...
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 890826.
ISBN 978-953-6582-17-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku, niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
XXXXI. - "Zrna slova moje majke"
slika: digital artist
...postoji mjesto
gdje živi nada
u šumu tihog jecaja je tražim
prije nego dostignemo granicu
na kojoj
uzburkano more
u jesenjem sivilu
otme srcu i posljednju želju
dijeljenja
postojane ljubavi
od tuge
dugog čekanja
i premda znam
da je ljubav zaslužila
iz ponora vinuti se u plavetnilo snova
potražit ću nadu
u šumu
tihog jecaja...
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 890826.
ISBN 978-953-6582-17-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku, niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
NE RECI MOJE IME
Ponoć mi poklanja
slatku tišinu
na srebrnom pladnju želja
u vrijeme
kada se vraćaju ptice selice
na stanište
ostavljeno prije odlaska.
Ispijam pokornost
razlivenu na postelji
dok ulaziš na vrata
prije nego svane
i postaješ začarani posjetitelj sna
pred zoru.
Nema razloga i ne brinem
jer na popisu svjedoka
ludi je mjesec
i dvije ili tri snene zvijezde.
Sakrij slova moga imena sa usana
da nitko ne čuje
i pod jastukom
godine mladosti nježno ukradi.
Samo te molim,
kad sunce zori cjelov na usne spusti
uz rub posude sa šećerom
ostavi poljubac za mene
otkotrljaj jutro niz postelju
između mojih bedra.
Udahni danu uvjerenje
učini ponovo preljub prije sutona
ali ne pitaj
tko je prije tebe
zalaskom sunca dozvao mjesec
toplinom usana
prevario mladost na postelji
gdje nagost izlivene strasti
tvoje ime je dozivala.
Ne reci moje ime naglas, nikada...
autorica: Mirjana Pejak - Peki (Zbornik poezije Valentinovo)
