NE RECI MOJE IME
Ponoć mi poklanja
slatku tišinu
na srebrnom pladnju želja
u vrijeme
kada se vraćaju ptice selice
na stanište
ostavljeno prije odlaska.
Ispijam pokornost
razlivenu na postelji
dok ulaziš na vrata
prije nego svane
i postaješ začarani posjetitelj sna
pred zoru.
Nema razloga i ne brinem
jer na popisu svjedoka
ludi je mjesec
i dvije ili tri snene zvijezde.
Sakrij slova moga imena sa usana
da nitko ne čuje
i pod jastukom
godine mladosti nježno ukradi.
Samo te molim,
kad sunce zori cjelov na usne spusti
uz rub posude sa šećerom
ostavi poljubac za mene
otkotrljaj jutro niz postelju
između mojih bedra.
Udahni danu uvjerenje
učini ponovo preljub prije sutona
ali ne pitaj
tko je prije tebe
zalaskom sunca dozvao mjesec
toplinom usana
prevario mladost na postelji
gdje nagost izlivene strasti
tvoje ime je dozivala.
Ne reci moje ime naglas, nikada...
autorica: Mirjana Pejak - Peki (Zbornik poezije Valentinovo)
