SIROMASIMA NE PJEVAJU PJESME
noć u hladnoj mjesečini,
a moja duša kao pustinja
jedino stara, kovana svjetiljka
svojim sjajem diše
''bit će kiše'',
netko je rekao
''bit će suza'',
potvrdila sam naglas,
a nitko nije odgovarao ženi
što u dalekom jutru čeka
za vlastiti život spas
cvile vrata starog groblja
dijeli ga staza
posuta bijelim kamenjem,
dok nadvijeni čempresi
kao grešna, išibana bića
savijaju grane na svetom mjestu
tu leći ću i umrijeti zbog nas
siromasima i tako,
nikada ne pjevaju
posljednju pjesmu
pjesma je objavljena u Zborniku pjesama „Umreženi snovi“, urednice Marije Juračić, profesorice književnosti i njemačkog jezika, voditeljice portala za objavu i analizu dobre poezije „Očaravanje“
