NOĆ SUDBINE
Još samo tren i jutro će svanuti
novi dan izviruje iz skuta vremena
sunce donosi novu pjesmu
ispletenu nitima u riječi ljubavi.
Zaustavljam trenutak tišine
neka traje, ostane prošla noć
uz disanja naših tijela
dodiruje mi misli
poželim cjelinu dana snivati
kako bi nas noć opet spojila.
Kao kovač na nakovnju
našu sudbinu pretvaraš
u potkovu sreće
oslikavaš njome čežnju
i precrtavaš svaku našu krivnju.
Dan mi osvjetljava pogled prema tebi
na dlanovima utiskujem srce
budim tišinu u našoj ljubavi
zaustavljam svitanje
na izgužvanoj postelji
suzama radosnicama
natopim bjelinu dana pored tebe.
