ODLAZAK S KIŠOM
Nestajem
u odsjaju bjeline papira
ostavljam
tragove suza
danas ih imam mnogo
za pokloniti, darovati
od srca sakriti
da ne osjeti tugu
koja ulazi u moje misli
Tonem u svaku ispisanu riječ
uz kapi crvenog nektara
hladnoga pogleda u točku na zidu
dim cigarete što pravi mi društvo
i ne čujem niti riječi
niti bih htjela
Zamišljam sjenu pored sebe
nježne dodire prstiju
osmijeh očiju
zabranjenu želju
Pratim tvoje usne kako se pomiču
izgovaraju one posljednje riječi
prije nego što su koraci krenuli
sa kišnim kapima se spojili
i nikada se više nisu vratili
Otpuhujem dim cigarete
shvatim
da i dalje kiše padaju
u tami noći
odzvanjaju tvoji koraci
ali nikada se u istu priču ne vraćaju
