URLIKAO JE... ''IZAĐI ! ''
Osim pipe koja neumorno grgolji
zraka u cijevima i baždarenog sata,
ništa ne čujem.
Dovoljno je da izvadim čep na dnu gdje lice umivam
i sve će nestati u jami, podno šljivara,
ali tu
iza zatvorenih kapaka
ostaje miris daha
prestrašenog provalnika sa ljubaznim osmjehom za sutra.
Slutim,
veslajući rukama protiv svoje volje
valjalo bi odabrati pravac prema kraju grada
potiskujući na dno džepa komadić ispisanog papira
(kao nekad, kad mi je mater zapisivala što da donesem iz dučana).
I tako zapalim u gomilu bez brige
ne znam od kuda znam
kolonu šarenih balona
bez srama
prisvajam ih kao igračke
kao i jučer, šareni kišobrani na tramvajskoj stanici
ostavio ga čovjek kao od majke rođen,
ljepše rečeno, nego „gol golcat“
(ni ručnog sata na desnoj ruci...sramota!...tako ga i ja nosim)
urlikao,
zatim, vrisnuo
'Izađi! ' ...
Današnji dan mi je kao mramor u suton...
i osamljena sam
Zašto ne krenem dalje, ne znam...
autorica: Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
