PRED VRATIMA TVOGA SNA
Pogled nije više isti
nastanilo se u njemu mnogo tuge
Ne vidiš da dio jutra
poklanjam za noći i snove
Tko su svi ti ljudi da granice poznaju
da li se uopće pitaju
što se nalazi iza tame, a nikada ne saznaju
Riječi pišem i razbacujem misli u danu
gozbu prostirem za druge, a ostajem u tami
Nitko nije vrijedan da između redova čita
dolazak sunca što budi ga jutro,
a noć ga proguta
U nebo kada krenem, tamo ću te sresti
i onda ću ti reći
neka zvono sa zvonika patnjom me budi
u njedra mi stavi tugu da poludim
i pogled neka mi izbriše zrakama sunca
tada ću znati da si bio dio života
što poklanjala mi ulica
A kad pokucam na vrata tvoga sna,
ne otvaraj, toliko te molim
skitnice ne vole ljudi
jer znaju da donose boli
Kraj prozora stani i pogledom me isprati,
da znam da si tu...
Okrenut se neću
jer svi znaju,
da skitnica u duši nosi tugu,
a ne donosi sreću
autorica: Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
