ISPOD ŽIVOTA
Rekla sam jednom upotrijebivši kodeks izričaja
Gutenberg je imao ideju, dok je bilo sunca,
a ni car tada ne bi nosio cipele bez pete,
da je znao suštinu života podno planete
u zbivanju bez cilja.
Praznih odora s ušivenim džepovima na leđima
u vrijeme kad ni sama nisam znala
što je što i gdje nestaju trenuci divljine,
drugi su dijelili istinu,
dok je bratska u grobu izgubljeno vapila
za posljednjom uvenulom ružom u reveru.
O, da mi je samo jednom dotaknuti tlo pod nogama
prije, nego zagazim u blato daljina
i da mogu kroz šaš pod desnicom ponijeti
ovo malo sječivo od jezika,
dotaknuti bambus, dok upire u mene kao da sam kriva...
A nisam, nisam tako mi neba
i već mi je dosta opravdanje kao špil karata dijeliti,
bezveznom igrom nazivati zemlju pod noktima,
lijene dane podmazane medom
što utrne desni kad jezikom palucaš.
Okrenut ću se kao stonoga u kasnu večer
prije, nego sunce na počinak krene,
a urankom me po ramenima bičem oplete.
Opet sam sebi prodala bezvrijednu rolu
i ne krivim nikoga, jer život je „nekretnina na cijeni“.
Autorica: Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm)
