PREPUSTIMO SE SNOVIMA
Na nepoznatoj adresi otvrdnutih misli
u minutama poslije ponoći postaje dosadan život
Opijena prošlost stegnutih uzda,
crvenom maramom,
prekrivena lica,
nepomičnog pogleda,
ležimo zauvijek usnulih tijela
Priljubljene, trijeznih duša
progovaraju hladne usne
„bit ćeš moje posljednje utočište
kad nestane svjetla“
Pokušajmo misli
pretvoriti u boje sna
neka se duša odmara,
prespava za života dva
Umorne vjeđe dodirnimo
zakašnjelim poljupcima
za svaku isplakanu suzu
za neku i po dva
Snivat ćemo o povjerenju
izrečenom ispruženom rukom
oprostu za izbezumljene i neshvaćene razloge
kao prema neznancima u prolazu
Prepustimo se snovima...
