DOZVOLI DA UMREM UMJESTO NJE
Da zamolim sliku na zidu što stoji
zrnca da prsti mi prebiru
i snovi da ostave me na miru
živjeti dalje život, ali ne znam koji.
Nisu Te snovi prestali sanjati,
nije Te život prestao živjeti,
nisi koliko Te trebam, moja bila.
Ne može suza da nestane, prestane,
makar malo da zastane i steže me i guši
sva nadanja ona ruši.
Ne želim bez Tebe dalje
makar su oni tu pored mene
i zadnju poruku što nebo mi šalje
ne smije da mi uzme Tebe.
Trebam Te
svako jutro Tvoj dlan
noć mirnu, nemirni dan
Tvoj glas, pogled i sjenu
podari mi Bože smrt njenu.
I bol ću uzeti tijelom svojim
orošeno čelo i to mi Bože daj
molim te, da klonem i patim ako treba
dozvoli da umrem umjesto Nje, tako ti neba….
Autorica: Pejak Mirjana Peki, 2012.
