ŽIVOT ZA NEKA DRUGA RAĐANJA
Ugasli su plameni jezici
približio se san stvarnosti
djetinjstvo stihovima u bagremu ostalo
kao mjehurići na vodi
rasprsnuti u tisuće kapi
dok je pretvoren u žuljeve
osvanuo
izrođeni život.
Jesam li prebrzo snivala snove,
izgubila usput mladost
kao dio istrošene odjeće
ili je samo vjetar godine odnosio
a vratio ih nikada nije
do mene?
Kada bih barem mogla
dotaknuti prve cipelice
prvo izgovoreno slovo
osjetiti
da sam ponovo rođena
makar kao pridošlica nebesa
od žute zemlje sačinjena
da imam sve
a zapravo
nemam ništa.
Nije tuga da se spomene
samo nije imala svoga gosta
prosta sreća
kao najveća slika života
ne visi na zidu kao pohvala.
Sve dođe svome kraju
ne znam ni da li bagrem još živi
cipelice za uspomenu ostaju
rođenjem si prisiljen da živiš.
Ali ponavljam
nije tuga da se spomene
iza zatvorenih vrata sreća je ostala
kad' kičma se polomi
nastaje život
za neka druga rađanja.
(Prow.Quantum.Xm)
