NAŠA SJEĆANJA NA DNU JEZERA
čekaj me na stazi gdje nebo ljubi obale
utišaj moju strast pogledom
umiri kucanje srca da se ne slomi
povedi moje drhtaje
pusti da utonu u bistrinu neba
zaključaj sjećanja
pusti da u hladnim vodama potonu
neka ih kapi jezera
spuste na dno i čuvaju kao blago
kada dođu zlatne godine
i tijelo napuste strasti i želje
doći ću jutrom prije svitanja
na obale našeg jezera
zamolit ću jezero da uzme moje tijelo
u hladnu dubinu
gdje je sahranjena moja ljubav prva
i naša sjećanja
neka mi tijelo zagrli dubina jezera
i ostavi ga zauvijek u zlatnim kapima
što čuvale su blago ljubavi
i naša sjećanja
