MOŽEŠ ME SAMO VOLJETI ILI MRZITI
Sjećanje neka te povede u dan
kad je nebo pokazivalo prstom na nas,
dok smo krali osmijehe, dodire,
poglede i tuge.
Imam te kao vrtoglavicu ljubavi
plešem sa tugom posljednje valcere
posjedujem i krotim tvoje snove,
čežnje,
maštanje...
Sjećanje neka te povede put mojih riječi:
„možeš me samo voljeti ili mrziti“
ništa između nema
na granici postojanja,
samo smo izmorena tijela.
Imam te kao neprospavane noći
bol u grudima,
duga čekanja
ukradene dodire usana,
koje čuvam u svojim svilenim kutijicama.
Sjećanje neka te povede u dan
kad osmjeh sam ti darivala,
tvojim imenom ga nazvala,
zajedno s tobom plakala
i tada me čežnja ubijala.
Imam te zauvijek u sebi
da drugo pomislio ne bi ....
i zauvijek kažem,
a ti, možeš lutati,
ulicama prkositi,
druge oči gledati,
a mene možeš
samo voljeti ili mrziti
Sjećanja, neka te povedu ....
