MEDALJON BEZ USPOMENE
ostavljam suze večeras
na jastuku mirišu na orhideje
otvaram prozor prošlosti
da uđu vjetrovi
i ponesu dah ljubavi
ostavljam pismo našeg života
na uzglavlju
gdje boja tvojih očiju sniva
zatvaram vrata na srcu
da ne pati
i povratak ne poželi
ostavljam dodir usana
natopljen suzama od kristala
uzimam i odnosim
samo treptaje noći
u kojoj je i zadnja zvijezda pala
smjestit ću te u medaljon snova
gdje vjetrovi ne dolaze,
a u očima ponijeti naše sumrake
u sjeni, da me zauvijek prate
