žar trenutka
ne vjeruješ u postojanje granice življenja
izgubljenu moć
klonulu pored puta
kad napuste je svi
ni u beživotno tijelo ne vjeruješ,
hladnu ruku s užarenim čelikom
kad životu presudi
ne vjeruješ,
da cirkus slavi postojanje života
pokoran jauk prividnog veselja
tad odlazi ka nebu,
a stegnuto grlo ne poziva pridošlice
izmamljenom dobrodošlicom,
jer ne dolaze iz razloga što žele
već zbog toga što je red
a tko će žaliti hladne udove
tražiti odgovor na pitanje: „zašto?“
kad sve je ostalo u žaru čelika,
u tom jednom trenutku?
