PITAŠ LI SE?
možda ću lagati kad sklopim oči
mislima predati
kao desert na zlatnom pladnju
dio tuge,
bola, sreće,
zlatni prsten
vjerom u život poklonjen
ne, nije možda,
sigurno je
lažem već sada dok pišem
nisam umirala u svakom danu,
nisam noćima poklanjala svoje tijelo
rastrgano između htjeti i željeti,
samo sam ostala i željela
i ništa više,
osim toga
istinu znaš
nije potrebno da se ponavlja,
ako imalo vjeruješ,
znat ćeš,
da tračnice po kojima bosonoga hodim
hlade moja stopala,
a hladan zrak ledi moje misli
pitaš li se za srce,
srce i dalje otkucava
kao svaki udisaj za život koji dišem
(Mirjana Pejak Peki: „Latice krizantema“ – Prow.Quantum.Xm)
