DOVOLJNI SU KRUH I VODA by Mirjana Pejak Peki
iz materine posteljice izniče život
ruku kao tanki listovi
očiju kao latice cvjetova
i nije bitan dan ili noć
kada se izrodi
ne bira se trenutak kada život zaplače
povratka nema
uzmi, ostavi, pa opet uzmi ono što ti se nudi
komad kruha u ruci natopljen kišnicom
dok pronađeš mjesto za sebe
ili
ostaneš po strani
promatrati kakve je boje nebo rođenjem
i hoće li ostati bez kapi kiše u oblaku
u ostatku vremena dok glad i žeđ gutaju drhtaje
je li život rođenjem sretnih ruku
ili sreću mora potražiti?
Kako i gdje?
život ima dvije ruke, prazne, bez ičega
samo ispod ispucale kože dlanova teče krv u venama
i kosti ima, zglobove, sve imam
samo ne vidi sreću na putu,
a kažu ljudi, zgrabi je dok možeš...
očito ona ne ide istim putem kao i život
ili podrugljiva lica
zajebava do iznemoglosti
onda život odbaci
kao staru probušenu kantu, bez milosti
i opet se sreća smije
vidiš,
pitam te, kako imati sreću u rukama
zadržati je
kad ona nema milosti za život
vjeruj mi
dovoljni su kruh i voda
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(Prow.Quantum)
