OTKLJUČANE NADE
pronašla sam u staroj ladici
izrađenu kutiju od mahagonija
na kojoj piše 'utjeha'
otvara se suzom umjesto ključa
i tako svaki dan kada te nema
otvorim je
prozborim sa njom riječ dvije
zatvorim i pospremim
to je sve
sve što je ostalo u sobi
s odjekom crkvenog zvona
skrivenim drhtajima posljednje noći
da, to je sve
probuđena jutra kroz prozor su zauvijek otišla
ne mahnuvši rukom,
bez pozdrava
ne smeta meni što i ovaj dan
kiša sa lica pada
samo te tražim u kapima
otključanih nada