MJESTO GDJE TUGA DIŠE
Noćas kad zadrhti san
suza će krenuti putem prostrte tuge,
nestati u ostarjelom zagrljaju tame,
izgorjeti u plamenu jutarnje rose
suncem spržena
Neću žaliti
cijeli život ovijen crnom svilom
dok budila me zvonjava zvona
kao na sudnji dan kada nebo se sprema
Noćas želim tišinu
kao posljednji poklon
neka mi je nebo daruje
zauzvrat,
poklanjam daleki odsjaj sjećanja
odjevenih u bjelinu slijepih misli,
tragove ruku na odškrinutim vratima,
ispijenu dušu,
okus vina na usnama
Ne dočekam li zoru i svitanje u zagrljaju tame
ne dirajte na hladnom kamenu
uvenule note pjesama s mirisom magnolija,
izgorjele svijeće za svaku godinu života,
ne dirajte mjesto
gdje tuga diše
