NIKADA SE PROMIJENILA NE BIH
nije loša ova ludost u meni
danas, sutra,
zemljica će biti veselija
kada me dobije
ispod nadgrobnog spomenika
ludujem dan po dan
otvaram kišobran života
ne da ne pokisnem od kišnih kapi,
samo ne dam,
da mi netko pokvari ovo malo vremena
nosim svijet na ramenima
okrećem se suprotno, nego Zemlja oko Sunca
oblačim tami raskošne haljine
plešem s oblacima
onako, kako znam
ne želim da prestane ova ludost u meni
ni kada bi se tokovi rijeka okrenuli protiv svoje volje
niti da se Mjesec u danu pojavi umjesto Sunca
kada bih znala broj zvijezda na nebu
nikada se promijenila ne bih
to sam ja
ne znam biti drugačija
kažu ljudi „nikad ne reci nikad“
moj život tjera inat sam sa sobom
besparicom života ponekad se naziva
snove sanja tek da ih ima
prekine ih na pola da bi trajao
onda nastavi snivati kako bi opstao
ja, ne bih bila ja, da se mijenjam
