TKO JE KRIV?
razlivena radost na hladnome tlu
utihnula bol
okružena ništavilom
bez želje da živim
slomljena gubitkom
puna neizrecive mržnje
uz samo jedan osjećaj
OSVETA!
za ono malo, što je ostalo
ukrali mi prošlost
pripremili za vječnost
bez pitanja, želim li to...
jebi ga,
u životu mi se nije dogodilo
da naletim na nešto dobro!!!
-ne opravdavam se nikome...
- tko ti je kriv, nego sama?... lomi me glasom netko
zalutala tama nema cilja,
luta od jedne ulice do druge
kao gladna zvijer nečijeg disanja,
a tone...
nestaje sa svjetlosti dana
ne zaboravi!
budi se sa prvom zvijezdom
odgurne ju u kutak neba,
priguši njezin sjaj,
a pitaš li se, tko još slobodu treba
kada nebo zapali munja?
na upit mog poštovanog prijatelja Saliha Kulovića ĆuĆe: "Tko je kriv?" - odgovor glasi:
krivac?
krivac je sakrivena bol
požutjelo lišće,
razbijene misli što razdiru dušu!
krivac je svatko tko ne poznaje svoje tragove
već ponos upoznaje u crtama lica
a ponos?
ponos ubija! sve što virus unese u dubinu tijela
kao zarobljena
u bolu oslobođena
u trajnosti vijeka daleka
Vjeruj boli...
boli svaka vlas što je nosim
trga, lomi, bešćutna je i ohola
samo osmjeh u vlasništvu ima
da dijeli?...ne...oholost osmjeh razaspe kao dragulje svoje
iščekuje da netko zagrize
odlomi i ono malo svoje duše koja krvari
u bescjenje pospremi kao uspomenu u bolu života...
