ZAUSTAVITI SUZE
živim po svome
apsolutno nedužna za greške
kao kišnog jesenjeg jutra
probuđena iz sna
s ulaznicom
ispred vrata novoga dana
kako bih susrela sreću
znam da ću proživjeti i ovako
umjesto kiše dotiču me oštrice
za svaku želju voljeti tebe,
a Bogom je dan zakon
ne poželi tuđe
uzalud vrtoglavica u mislima
proganja moje srce
prodire kroz kožu da udahne
a zna,
da nemože vladati,
ni preživjeti,
samo zaboraviti
pretvaram se da nosim
osmjeh na licu
ulazim u nepoznat svijet
vjerujem,
svakako je bolji od onoga
koji godinama poznajem
odričem se nade
kako ću sresti dio prošlosti
naučila sam disati,
zaustaviti suze,
prije nego krenu
