NEPROČITANA KNJIGA ŽIVOTA
zametak u toplini majčine utrobe postaješ
blaženstvom omotan
nastao iz ljubavi što se dodiruju
blještavilom obasjan padaš u ponor života
tu su trzaji zla kao svilom umotani
poželiš se vratiti tamo gdje nastaješ čovjekom
kao nepročitanu knjigu listaju te
iz dana u dan iz noći u noć
čitaju, savijaju i trgaju tvoju nemoć
tvoje stranice ispisuju krasopisom
predviđaju ti dobru budućnost
haraju tvojim životom,
a lagano ubijaju svojom ljepotom
pred oltarom života razapinju tvoje tijelo
stapaju želje, strasti i ostale slasti
pomiču dane, mjesece i godine
ali kao da niti jedna tvoja nije
dobru večer ti požele, laku noć ostave
zore te rosom umivale
jutrom dočekivale
krali te iz povoja na izlasku sunca
uzimale tuđe ruke bez nereda duše
a guše te, guše
čitanjem tvoga života
kudila te lica bez obraza
sramotila, ostavljala,
a za sebe zauvijek ostaješ
nepročitana knjiga života….
