PROBUDI ME AKO ZAUVIJEK ZASPIM
kad vrijeme znak neba mi ponudi
kradljivac pješčanog sata molim te budi
razbij ga od oblak što želi me kriti
barem još bljesak uz tebe želim biti
budi pored postelje i pričaj mi o budućnosti
ako na tren sklopim oči, ne boj se,
to su samo moje misli
tijelom se borim njezinim oružjem
iz ruku duha mrvicu života želim da uzmem
slušat ću dok mi pričaš svoje pjesme
ako suza se pojavi, a znam da ne smije,
molit ću je da se još malo strpi dok sam tu
neka ispuni mi posljednju želju do ulaska k nebu
osmjeh će ti lice moje dati, oči pogledati
i zadnji tvoj pogled sa sobom ponijeti
znaj da ne boli te više nego što boli mene
samo tijelo moje poharalo je vrijeme
od nje dobih previše unutarnje boli
jer smrt jedino moje ne zna da voli
na grobu što se mojim zove
čitaj mi uvijek svoje prekrasne snove
vidiš li da dolaskom kasnim
probudi me ako zauvijek zaspim….
