Motorom kroz Afriku
 U siječnju 2003. godine razmišljao sam o kupnji novog auta, no odlučio sam se za motor. Oduvijek sam ga želio htio imati, ali mi ga otac nije htio kupiti. Nakon godinu dana odlučio sam se na put od Međugorja do Cape Towna, točnije, do Rta dobre nade – priča 33-godišnji pustolov Splićanin Robert Skejić o tome kako se odlučio na nesvakidašnju avanturu motorom kroz Afriku. Na putu je već godinu i mjesec dana te na svom internetskom dnevniku, na adresi http://motorobi.blog.hr, opisuje svoje doživljanje i objavljuje fotografije. Odlazak kući odgodio je za najmanje godinu dana. Kad je lani, 7. lipnja, krenuo iz Splita, planirao je vratiti se ovoga ljeta, no sada je tek na pola puta. – Oduševljen sam Afrikom. U Ruandi, zemlji vječnog proljeća, proveo sam nekoliko nezaboravnih mjeseci. Domaćini su mi bili hrvatski misionari. Nemam točno određen plan putovanja. Imao sam nekakav plan rute kad sam polazio, ali sam ubrzo shvatio da je to moguće samo u Europi. U Africi vrijeme i način života imaju drugu dimenziju – kaže Robert. Trenutačno je u Ugandi, a početkom kolovoza planira otići u Tanzaniju. Samo na pripremu puta potrošio je 9000 eura, a u Africi dosad oko 16.000 eura. – Čini se puno, ali nije mi žao ni jednog centa koji sam potrošio. Uštedio sam određenu svotu i kanim je potrošiti na ovo putovanje. Netko će kupiti novi mercedesa od 50.000 eura na kredit i plaćati ga godinama. Ja ću svoj mercedes potrošiti u Africi. Nakon 15 godina mercedes ništa neće vrijediti, a moja iskustva i doživljaji iz Afrike s godinama će dobiti na vrijednosti. Ovo se ne može kupiti, može se samo doživjeti. A kad se jednog dana vratim kući, napisat ćemo moj brat Edi i ja knjigu od milijun stranica i slika. |
