|
it's in your frequency
sanjala sam užase nakon dugo vremena upropaštenu djevojačku sebe izbezumljeno mamurnu kako kitim praznu prostoriju pokvarenim lampicama i pokušavam pokrpati zajebe maminim kolačima umjesto poklona ali nitko mi ne oprašta jer ovo ih ne iznenađuje stari ništa nije znao i pričao je sa mnom o dnevnim stvarima, o psu i novinama, križaljkama i ručku, stara se nije javljala na pozive znala sam da zna i da nosi svoj križ negdje sama mene ovakvu ničeg se nisam sjećala, osim kratkog filma punog bazena i vode, alkohola, gole kože, najdužih dredova na svijetu u koje sam se zamotala kao u pokrivač i postala najgora osoba koju možeš zamisliti kao što sam to uvijek iznova bila kad sam se budila miljama daleko od svih svojih života dok je zvonio mobitel sjećam se da sam pomislila samo 'u redu je, napokon si u zagrebu, sve će nekako proći' i trebalo mi je dugo da shvatim da se ništa nije desilo da me zove stara i da nisam mamurna ni kriva, da se topla subota ovija oko sobe i ulazi kroz prozor samo me jedna stvar još uvijek brine to što mi se život poslaguje oko mene nekako ritmički okej razaralice trbuha i samopouzdanja stalno a puno kvalitetnih sejf plejsova da to sve dotjeraju a ja ipak ne mogu prestati misliti o tom bazenu iz sna, o toliko vode, podmuklih pogleda i osmjeha jer sve ide po mom tajnom paklenom planu, prijeteće upetljane kose, golih ruku, i mora razočaranosti oko mene |