|
*
počela sam ovo mjesto štiti od sebe možete li to vjerovati? ni ja možda samo sebe štitim od ovog mjesta (ovdje je nešto tamno i zacementirano a ja samo trebam disati treba mi to) sustavno sam odabirala sve raditi i sad trebam živjeti sa svim u ime neke regresije koja je u meni a koje se bojim i kojoj se ne puštam kao da sam svijetu nešto dužna, evo mali crni poklončić ispod bora za ovo mjesto kojeg se bojim i kojeg se klonim jer kažem, samo moram disati * i jedan mali, mali update, kasnije ove večeri: PTICE U SEBI MORAŠ HRANITI Ptice pišu pjesme jer su slobodne. One ne trpe ničija sranja. Ovakvog su me dovde dovele. Decembar je. Opet ne mogu zaspati. Kiša je prestala. Očekujem snijeg. (m.begić) |