|
kako
da napišem pjesmu dovoljno mučnu i dovoljno mračnu za ono što je negdje unutra čega mi je pun pogled u kojem vidite da se nikada neću dovoljno slagati ni sa kim da nikada neću doista povjerovati nikome? (a ako nikome ne vjeruješ nitko te ne može voljeti) kako da napišem pjesmu dovoljno praznu za ovo što udišem kad je noć mirna i dan spor a ja sam tek odsanjala tjeskobne snove? kako će mi itko vjerovati ako napišem takvu pjesmu meni ovako živoj, veseloj, tetoviranoj, dječjoj, punoj planova takva pjesma će samu sebe prekriti prije nego ju itko vidi prije nego joj dozvolim da postoji i da me preuzme kad se ne znam dovoljno učinkovito vratiti u život kad prenoćim u toj tami i kad mi te tame iznutra ostane po prstima perem ih pod vodom i skrivam i biram svjetlo i razigranost tada radije ne pišem a vidite, ja ne pišem čitavog ljeta... jer mi nitko ne bi vjerovao a meni treba nešto što je sigurno nešto u što vjerujemo nešto što će nam obećati da postojimo i da ćemo se jednom voljeti |