|
smiješna sam si, pisala sam za ime i prezime, ali ovdje me manje njih vidi,
ali ima više smisla, kad bolje promislim. a zapravo je još smješnije, tek sam sad to primijetila, da sam sve skraćivala i tesala /da ne kažem cenzurirala/ za potrebe svog imena i prezimena, za potrebe izloženosti. :D (jeftini smo, plašljivi smo.) znaš kako sam zamišljala jednom objaviti na nekom mjestu susreta koje će samo pogurati pod nos svima kojih sam se ticala znaš kako bi se zvala da se objavljujem pod naslovom svježe! samo večeras! još malo pa rasprodano! švedski stol, svakom po volji, ne po zaslugama! ilitiga društvance, ispovijedajmo se bogu svemogućemu- * u provinciji brzo znaš sve računice i iako se tu uvijek vide zvijezde, i nikad te neće pustiti samu po mraku pomračenu (neće te pavao savao siliti da gledaš imagirani ožiljak, a i šansa da je u autu netko nepoznat bilijun je puta manja) ali onaj tračerski pdv u dnu računa, onaj sistem funkcioniranja u kojem kolo vrte oni koji vole to kolo i ne vide druge smjerove, pa plešeš po pravilima ove zajednice ovo je klasika gledaj obično si za pravo bogovati (glagol od bog, u ovom slučaju) pameću uzimaju oni koji s tim pravom strašno malo veze imaju o kakvim to pravima uopće pričamo, pa sva su moja. ja se bojim da ne rastjeram sve te s kojima je ugodno s kojima se smijem s kojima je pametno ili napijeno, da ih ne rastjeram kad mi uzmanjka vremena ili kad ne ispunim očekivanja malo ste pretjerali djevojčice i dječaci ja sam jedna vrlo mala osoba. ja nemam dovoljno života da bi trčala za svačijim rukavom (samo molim te nemoj trčati za mojim-) a vjerojatno te zapravo volim samo ti ne misliš ono što ja mislim ili ja ne mislim ono što ti misliš nije da mi ne mislimo samo- sad, e ovo je to ultimativno pitanje što ćeš mi učiniti ako saznaš da želim tvoje znanje da bih nekada zadivila nekog njega i da želim tvoju muziku da bih ju slušala s nekim njim i da želim sve sate razgovora s tobom samo za između do neke kratke večeri kad me se neki on opet sjeti mala, iz provincije brzo dalje na zapad od zapada samo i jedino zato da opet malo budemo realni. * zapravo, ja otprilike znam tko ima kakvo pravo u mom životu, i ako ćeš me ikad ostaviti dužnom, radije ćemo odmah potpisati ugovore jer ne da mi se više sumnjati u prijateljstva i poznanstva i tko tu zna a tko ne zna što znači njegovati ih i biti dobar, i prijatelj i poznanik, prvenstveno, ili samo. vrlo je jasno imam problem s imaginarnim krivnjama mali krugovi uvijek se prave da su veliki (a nisu) i, nije ovo nikakva rasprodaja. samo idemo svojim putem. * i sve je vježba daleko od tog da ju imam pravo nazvati literarnom. |