|
Ovih dana Eminem me podsjetio na osnovnu, nisam ga bas puno slusala ali sam ga jednom spomenula u zadacnici iz hrvatskog pa nam je nastavnica rekla da je njoj tada bio drazi Marshall Mathers od ono drugog albuma. Osim toga, na jednom rodjendanu smo gledali 8 Mile. Smjesno mi je sto su mi dosla ta eminemovska sjecanja.
Obicno sjedim na balkonu i pijem kavu. Malo je mjesta, stolnjak je crven, a ja sam zgurana na stolici, naslonjena na ogradu. Na prvom sam katu, dolje na klupi sjede starije susjede i pricaju. Balkon mi je pun stvari. Ne znam zasto pisem ovo, nije vazno ali to si nekako vidim u glavi. Nastojim skloniti neiskrene slojeve sa sebe. * Vikend je bio dobar, tri polupijana dana, stvarno dobra. Opcenito mi je lijepo nekako. * Jeste li ikada citali Miroslava Antica? Vjerojatno jeste ponesto, ali trebali bi ga zaista citati. Imam seriju njegovih knjiga s pjesmama. Pisao je puno djecjih, ali i jako puno ne-samo-djecjih. I bome, tip je car. Mislim da sam ga nakon samo prvog prelistavanja postala sposobna uvrstiti medju nesto najbolje sto sam citala. Ako sam prenaglila, upozorite me. Ali cini mi se da nisam. * Sama sam sebi opet potvrdila kolko sam tragicno sposobna odbijati kojekog bez ikakvog razmisljanja i alternative. Aj, budite mi ovih dana samo frendovi, oke? E to je ono sto bih pozeljela nositi na majici uokolo, jer nekako sam neenergicna za nove emocije ili cekanje novih emocija. Imam ih vec dovoljno ovakvih ili onakvih, bitnih ili nebitnih, nove mi za sad ne stanu nigdje i ne da mi se rasciscavat mjesto za njih. * Jesen ce bit doba vjerojatno najvecih promjena u mom zivotu do sad i to je uzbudljivo. Bas me zanima, da se vidim. * E da, jos. Tamo negdje vani, izmedju svih tih trgovina i kojecega, smucila mi se ta pomama i megalomanija i sve mi je doslo opet iz dupeta u mozak. I jos se sjecam jedne veceri kad smo gledali tv da je moja teta rekla nesto, nesto usput i da me ta recenica, u biti sasvim obicna, nesto o ljudima i previranjima ili revoluciji ili nesto u tom kontekstu, kazem nista novo ni imalo posebno, ali ipak tako, da me to bas tad puklo onako jako, ko da sam postala svjesna sveg sto znam i osjecam i mogu vam rec da nije to bila doduse nikakva samospoznaja ali me nekako usrecilo po pitanju mene same i ne znam jel me smirilo ili uznemirilo, nije ni bitno, u svakom slucaju mi je dalo oblik nekim mojim mislima. Jer u biti, nema sad vise bas nekog ufuravanja i furanja ili tako neceg nego ono sto ja zbiljski osjecam i znam kao ispravno. I u biti zasto je to bilo pozitivno za mene, to sto mi je doslo do glave tamo vani na tom mom odmoru, zato sto mi je vratilo neku sigurnost u to sto jesam i sto vjerujem ili znam i u ono sto cu ubuduce odabirati i raditi. * U zadnje sam vrijeme prilicno okruzena elektronskom glazbom i drustvo i ja smo se navikli na nju. Uglavnom dosta sam ju i zavoljela i naucila cijeniti. No bas sam primijetila da to nije moj Svijet niti Nacin ni Filozofija, ali svejedno, ne steti mi i zapravo, prilicno mi i pase najcesce. Svejedno, na kraju unatoce svemu uvijek bi izabrala gitare ili bubnjeve, i tekstove zbog kojih se umire (od srece tuge kojecega) i ne mogu se ja odrec neceg sto me stvorilo ovakvu (ili je islo obrnuto, kakogod). * I naposlijetku, nevezano za sve ovo kojesta, ili mozda bas samo to sve i jest: bas nekako sve sjeda tamo gdje sjesti s vremenom treba ilitiga, ukratko prevedeno, (i ovog puta ne u onom tugaljivo nostalgicnom smislu) odrastam(o) :) |